Bez želja i obmana, život bi bio površan. Kada bol probije naše leće, tada otkrivanje istine o sebi povlači niz problema. Postoji strah koji stvara scenarije, suprotno meditacija centrira dušu prema onom bitnom ili središtu. Ego stvara uspjeh iz straha od nestanka. Ego postavlja zamku na način da se identificiramo s vlastitim uspjehom i kroz tu prizmu možemo ponižavati druge i misliti da smo iznad drugih, a da ne vidimo da uspjeh ne znači inteligenciju. Uspjeh nema veze s mudrošću i emocionalnom inteligencijom jer samoveličanje dolazi od neznanja tko sam. Ako imamo snažan osjećaj za uspjeh, osjećaj nesigurnosti je proporcionalno jak na drugj strani. Dakle, uspjeh je motiviran strahom, a strah je naš um koji proizvodi laž o stvarnosti. Uspjeh može biti plod mudrosti i emocionalne zrelosti, ali nije nužno njihov dokaz. Problem nije uspjeh sam po sebi, nego identifikacija s njim.
Što bi se dogodilo kada bi sve nestalo? Ništa, ali želja za ostankom u umu je ogromna, a strah od otkrivanja te istine stvara pregršt obmana, pa čak i ludilo ili shizofreniju. Proizvodimo toliko tehnologije iz dubokog straha, a strah je toliko velik da uništavamo sve oko sebe, ne shvaćajući da je ljubav tek kada napustimo strah od postojanja.
Ono čime se najviše bavimo u životu jest skupljanje stvari i tuđih misli, te razmišljanje o stvarima i ljudima koje nemamo, a kada shvatimo tu želju i kada ljudi ili bogatstvo postanu dio nas, ponovno sanjamo o onome što nemamo i tako unedogled. Bijeg u tragediju, bijeg u patnju, također su zamke uma, ali duboko uvjerenje da postoje karakterizira našu civilizaciju, a zatim i postojanje straha kojim se hranimo. Kolektivno razmišljanje temelji se na tim uvjerenjima koja su u umu ili nesvjesnom, toliko su duboka da su arhetipska, ali mi i dalje vjerujemo u njih iako su proizvod uma. Jedino vrijeme kada volimo jest kada smo izvan uma, ali to brzo zaboravimo jer trenutno živimo u umu. Osvještavanje trenutka kada se javi želja za dokazivanjem, imenovanje straha, vraćanje na dah i tijelo i razlikovanje korisnog planiranja od kompulzivnog sanjarenja dobar je korak ili praksa.
Kada fantaziramo o ljubavi, to znači da ne želimo ljubav jer je možemo živjeti ovdje i sada, odnosno ništa nas ne sprječava da drugima pružimo ljubav koja ne mora biti partnerska. Sve je stvar izbora i stvari su same po sebi jednostavne, ali tek kada završimo s tisućljetnim predačkim hranjenjima straha i njegovog pohranjivanja u podsvijest, možemo krenuti prema stvarnijem životu u vlastitim životima.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
