Negativi filmova svakog događaja zakopani su u pamćenju duše. S velikom preciznošću, podsvijest pamti sve što kažemo i što radimo te je zapamtila sve što je pojedinac proživio. Svijest dovodi te sjećanja u fokus. Bez ikakvog bitnog razumijevanja povijesti predaka ili metafizičkog učenja o reinkarnaciji, veliki dio suvremenih psihologa tretirat će pacijente koji pate od straha ili drugih fobija na način da traže uzroke samo u njihovim roditeljima, iako oni često ne postoje na stvarnoj osnovi.

Na primjer, silovanja generacijska kao trauma takvi se događaji mogu aktivirati u jednom trenutku, šireći na taj način emocije o tim događajima do te mjere da reakcija postaje potpuno izvan dosega psihološki uočljivih aktivnosti u sadašnjosti. Često psihoterapeut ostaje bez odgovora jer promatra situaciju koja se događa s roditeljima dok spomenutu pozadinu ne može vidjeti.

Istovremeno, akutne traume iz prošlih života imaju tendenciju biti toliko bolne u sjećanju duše da pojedinac u sadašnjem životu ide u krajnosti kako bi izbjegao područja i situacije za koje podsvjesno zna da će pokrenuti ta negativna sjećanja ili događaje.

Čini se logičnim da osoba koju je država opljačkala i poslala u rat ili se to dogodilo njegovim precima, sigurno nema dobro mišljenje o državi u ovom životu i tražit će sve informacije, knjige i ljude koji će potvrditi negativnost države.

Osoba čiji je predak partner ostavio i povrijedio može biti bešćutna, a da ni ne zna zašto.

Stoga, ako vam se u ovom životu dogode neke situacije u kojima osjećate vrlo jake emocije i ne možete ih kontrolirati te su one jače od vas u svakom pogledu, razmislite što vam ta situacija govori. Mogli biste otkriti nevjerojatno mnogo o sebi.

Nesmijemo olako shvaćati nesreće i negativne događaje, preispitujući svoju povijest ili odabranje iskustva koje sada proživljavamo.

Ako sam nesretno zaljubljen, onda bih se trebao zapitati jesam li u prošlom životu odbacio tu osobu, koji sam obrazac odabrao i zašto mi je u ovom životu trebao taj obrazac

stvarnost, tj. ograničava je. U našem smislu, planeti su samo odraz karme, naših prošlih djela.

Ašram i samostani postali su domovi mnogima koji su pobjegli od života i trauma, tražeći onaj sigurni osjećaj topline i zagrljaj majke, gdje hladan život i njegovi problemi su olako etiketirani kao materijalni život unatoč činjenici da je naše tijelo materijalno. Često u ašramima i samostanima možemo pronaći ljude koji su doista mentalno razvijeni, ali emocionalno pate od neuroze ili depresije. Meditacija je izvrsna disciplina, ali ona mora biti dio života kojeg živimo bez dijeljenja na materijalno i duhovno jer to je podjela tijela i duše.

Važno ispraviti povijesnu nepravdu, gdje se umjetno pretpostavlja da je duhovni život samo u crkvama, ašramima, spiljama i samostanima, a da je svjetovni život zlo. Ta romantična podjela života u kojoj nismo koncentrirani na traume kao naše inicijacije u život gdje ih upravo kroz svakodnevni život moramo asimilirati predstavlja stvarni bijeg od života.

Rodiš se sa tijelom koje pokušavaš odbaciti kao nešto loše, kako će tjelo nesvjesno reagirati. To rade i svjetovno ljudi jer žive u glavi odnosno nisu povezani s tijelom i doživljavaju ga kao neprijatelja odnosno medicina tijelo tretira kao nakupinu bakterija, virusa, tumorbih stanica koje mogu eksplodirati u tijelu bez ikakvog razloga. Treba nam zrelost gdje se moramo vratiti prihvaćanju suprotnosti i boljem tumačenju i prihvaćanju trauma.

Karma i nesvjesno
Svrha jyotisha je otkriti mentalne obrtaje koje predstavljaju planete u stvaraju lažnu sliku stvarnosti. Metalni vrtlozi predstavljaju nesvjesne sadržaje koji stalno utječu na našu percepciju stvarnosti. To je kao da gledamo stvarnost kroz čašu vode, odnosno ne možemo dobro vidjeti stvarnost u kojoj živimo.
Mentalni obrataji su planeti koje u psihologiji nazivamo autonomnim kompleksima. Ljudi u prošlosti nisu koristili tako kompliciranu terminologiju koju danas koristimo, već su koristili simbole, koji su uvijek živi i objašnjavaju puno više od samog koncepta.
Stoga je značenje planeta nekada imalo veće značenje jer su ljudi planete shvaćali simbolički ili žive, budući da omjer stvara zbrku u pogledu na stvarnost, tj. ograničava je. U našem smislu, planeti su samo odraz karme, naših prošlih djela.
Često se pitamo kako to izgleda u stvarnosti. Na primjer, netko je ratoboran. Patanjali kaže da se radi o iskustvima iz prošlih života koja prisiljavaju osobu da tu potrebu ostvari u ovom životu. Mnogi autori kažu da je to ponovno stvaranje karme, odnosno da svaka radnja stvara novu radnju i tako unedogled, bilo da se radi o pozitivnim ili negativnim radnjama.
Zato je potrebna joga kako se radnje ne bi nakupljale u takozvanim podsvjesnim spremnicima. Tu dolazimo do glavnog problema, odnosno kako se nešto može taložiti ako ne postoji mogućnost taloženja ili spremnik u kojem se takva iskustva pohranjuju?
Patanjdjali se ne bavi toliko razlozima koliko je usmjeren na uništavanje takvih spremnika i iskustava koja stvaraju patnju i pogrešnu percepciju stvarnosti. Takvo vrhunsko iskustvo spaljivanja mentalnih ciklusa takozvane bidje, Patašali naziva nirbidja samadhi, tj. samadhi bez klica. Ono što nitko od autora ne objašnjava jest zašto smo zarobljeni u toj nesvjesnoj struji ili planetarnoj akciji koja gotovo automatski prisiljava ljude da žive takva iskustva.
U tim radnjama ljudi stvaraju novo astralno tijelo ili nesvjesno iz kojeg se rađa novi život i tako osoba razvija mentalnu, emocionalnu i fizičku razinu postojanja. Jung tvrdi da se analizom snova može vidjeti koliko je osoba napredovala u tom razvoju, odnosno koliko se oslobodila utjecaja nesvjesnog (klice ili planeta).

Također, u jyotishu možemo utvrditi koliko je osoba ostvarila sve tri razine postojanja. Međutim, ono što je, poput Prometeja, svima nama postavlja pitanje zašto nas nitko nije pitao želimo li živjeti takva iskustva? Ali ta iskustva su dio naše osobnosti i spomenutog nesvjesnog, odnosno planeti predstavljaju nas, naše dijelove osobnosti, a sam čin osvješćivanja nazivamo transformacijom.
Kako god to okrećemo, tekstovi kažu da čovjek ne bi trebao pitati zašto smo stavljeni u takvu situaciju, već kako iz nje izaći.
Stoga je činjenica da smo prisiljeni transformirati se, ali da bismo skratili taj put, potrebno je provesti dijagnostiku, odnosno vidjeti što sada treba učiniti kako bi se smanjila patnja. Kroz povijest mnogi su krivo tumačili ovu transformaciju, pa su bježali u asketizam.
Ašram i samostani postali su domovi mnogima koji su pobjegli od života, gdje se zaboravlja da ako su nam misli u svjetovnom, onda je takvo povlačenje bijeg od problema. Tako često u ašramima i samostanima možemo pronaći ljude koji su doista mentalno razvijeni, ali emocionalno pate od neuroze ili blage depresije.
Stoga je važno ispraviti povijesnu nepravdu, gdje se umjetno pretpostavlja da je duhovni život samo u crkvama i samostanima, a da svjetovni život ima malo veze s duhovnošću.
Zato koristimo jyotish i njegovu dijagnostiku, odnosno njegovu mogućnost da čovjek shvati kako je biti vrtlar jednako duhovno kao i obavljati svećenički poziv. U Indiji se to naziva karma joga, djelovanje bez vezanosti za rezultate djelovanja.