Tantra se dijeli na takozvani put desne i lijeve ruke. Put desne ruke predstavlja potragu za atmanom, odnosno Bezgraničnom Stvarnošću, koja se odvija kroz vanjsko nametanje čistoće. Može se odvijati kroz bhakti jogu, karma jogu, radza jogu i djana jogu. Manje-više, to je put ortodoksnih religija svijeta. Svi ti jogiji koje vidimo na slikama pripadaju tantri desne ruke. Put lijeve ruke postao je poznat zbog nerazumnih duša koje su prenosile iskrivljenu sliku tantre. To su ljudi koji traže brz ili lak duhovni razvoj bez ikakvih pripremnih ograničenja senzualnih užitaka. Put lijeve ruke oslanja se na unutarnju čistoću svojih praktičara, a ta čistoća ih štiti prilikom izvođenja rituala koji uključuju potpuno neprihvatljivo ponašanje za veliku većinu ljudi, poput nekromancije (prizivanja duhova), upotrebe opojnih sredstava, kao i seksa u svrhu doživljavanja božanskog. Najozbiljniji aspiranti klone se puta lijeve ruke jer su svjesni da je to hodanje po oštrici mača. Mnogi nisu svjesni da ovaj put predstavlja snažnu disciplinu koja se ne može vidjeti izvana i zato je ovaj put za većinu neprihvatljiv jer kada se bavimo bilo čime na ovom svijetu, činimo to da bismo bili prihvaćeni od strane drugih i zato rezultati uglavnom izostaju.
Da bismo započeli s ovom disciplinom, potrebna su nam pravila desne ruke, a to je asketizam, ovladavanje osjetilima, i tek nakon toga možemo se baviti praksom lijeve ruke. Discipline puta lijeve ruke pripadaju Agori. Agora je transformacija tame u svjetlost silom, bljedilo ograničenog karaktera u sjajno svjetlo Apsoluta. Kada dosegnemo Apsolut, svako odricanje prestaje jer nema više ničega čega bi se trebalo odreći.
U Indiji nalazimo Agore pored tijela koja se raspadaju gdje, u obredima nekromancije, pokušavaju kontrolirati duše mrtvih odlazeći tako duboko u tamu kako bi pronašli svjetlost. Prave Agore, koliko god mislili da ih možete prepoznati, to nije moguće jer se mnoge lažne Agore ističu svojim vanjskim znakovima i načinom odijevanja, iako to nisu. Agori imaju tendenciju uništiti smrt kao ograničenje ubijajući se unutarnjim ili vanjskim djelovanjem. Stoga, kada ne uspiju u svojim planovima, to se ne smatra gubitkom jer je sam stav takav da za njih nema osrednjosti ili povlačenja. Agore rade izravno s kundalini energijom, koja je usmjerena prema majčinskom principu, tj. Agori se okreće ženi, čiju osobnost ne ubija asketizmom, već je okreće prema osobnosti svemira. To je rastvaranje, a ne ukidanje osobnosti.
Ovo je put kurmagurua (učitelja kornjača) koji se prema ljudima koje podučavaju odnosi kao prema majci kornjači koja, nakon što se male kornjače izlegu, svojom ljubavlju vuče mlade prema oceanu.
Stoga se na ovom putu ne možete poistovjetiti ni s jednom maskom jer se ona ponaša poput samog Apsoluta. Rađamo se iz Apsoluta i kasnije se ponovno vraćamo njemu, iako ne možemo objasniti cijeli taj proces. Bit Agorije je napuštanje osobnosti i identifikacije s osobnošću, pa su njihove metode naizgled jednostavne, ali zapravo mnogo teže jer tražimo pravila u svim stvarima gdje kroz njih posjedujemo, a zapravo se udaljavamo od ljubavi jer je ona u svojoj prirodi protiv identifikacije i hijerarhije bez koje mi u ovom obliku postojanja živimo i bojimo se napustiti takav oblik postojanja.
Nikola Žuvela
