Ovdje neću puno govoriti o egu kao dijelu osobnosti koji nam pomaže u odrastanju, a ego nam postaje najveći neprijatelj kada trebamo napustiti njegove metode preživljavanja, već o tome kako na svoj ego možemo gledati kroz svakodnevicu. . Jedan od načina je da izbjegavate nošenje parfema dan ili više. Dakle, suzdržite se od razmišljanja o sebi u prvom licu na jedan dan. Govoriti o sebi u trećem licu tradicionalna je metoda stjecanja perspektive o veličini vlastitog ega. Svaki put kada se koristi riječ “ja”, “moj” ili “moje”, možete je zamijeniti s “to”.

Istina, ova tehnika se nekome može obiti o glavu. Stoga se može ostaviti dojam da se govori “kraljevskim glasom” (odnosno “Kralj želi govoriti”), iako mislimo da činimo nešto dobro, možemo o sebi govoriti u trećem licu, a to je prilično opasan ego.na granici s narcizmom.

Još jedna metoda za praćenje ega na suptilnijoj razini: možemo promatrati način razmišljanja ega koji iskrivljuje istinu kako bi zaštitio svoje stavove. Mala pretjerivanja koja sugeriraju neistinu, preuveličavanje nekih informacija i veličanje nevažnosti, sve su to govor ega koji sebi pokušava olakšati put. Recimo, možda veličamo važnost rada i egzistencije. Ljudi iz instinkta kažu: ako prestanem raditi, ostat ću gladan, kao i moja obitelj, ali realno, iza toga se krije ego stav koji želi istinu na lak način i ne želi vidjeti šire. perspektiva u kojoj se donose odluke.raditi samostalno kako bi razvio sve one dijelove sebe koji su ostali ukroćeni kada se radilo za druge. Ako osjećate da vam posao stvara loš osjećaj, a ipak idete na mučilište, tada se radi o podlijeganju općeprihvaćenim stavovima ega koji nemaju veze s istinom.

To je ona stara prispodoba kada Isus kaže da se brinete, otac hrani ptice nebeske. Ako se odlučite za istinu i ne podlegnete stavovima i projekcijama ega, tada se i dalje pokoravate onome što vam vaše ja govori, koliko god vam se nelogičnim činilo. Dakle, rad kao rad samo je mamac identifikacije, dolazite na posao jer ste izvana prihvaćeni, ali ne zato što posao doista pruža sredstva za život. Morate odvojiti ego od tendencije poistovjećivanja s vanjskim oblikom po kojem ste prepoznati otkrivajući veći osjećaj unutarnjeg identiteta. To se može učiniti kroz meditaciju, a zatim taj osjećaj postupno proširiti na svakodnevni život – ili, u nekim slučajevima, obrnuto.

Fleksibilnost, skromnost, veselje, lojalnost, iskrenost i spremnost da ne naudite drugima – to su znakovi napretka. Jednostavno obratite pažnju kada se ego ponaša bahato, kada je šefovski raspoložen, protivi se odgovornosti ili kada umjesto razumijevanja izgovara kritiku i osudu. To su signali da ego treba uskladiti sa stvarnošću.

Temeljna mana ega je sebičnost, a ona se može ispraviti svrhovitim životom. Dakle, ako se odlučite za posao koji ima društvenu svrhu, kako je moguće da taj posao propadne i ne bude podržan ako ste to doista odlučili u srcu? Kada ego radi bez očekivanja, lažni identiteti počinju nestajati. Neki se boje i misle da je cilj joge uništiti ego. Oni tvrde da ego osigurava identitet koji se ne smije napustiti i da meditacija prijeti uništenjem samog sebe.

Ego je instrument koji se koristi sve dok nam je potrebno da postignemo dublje stanje vlastitog identiteta. Ego je koristan, trebamo zaraditi, pomaže nam sa svojim metodama suočavanja i ne trebamo od toga raditi znanost, svima treba krov nad glavom, hrana, voda, zrak, to su osnovne biološke ili potrebe ega, ali kada ego preuzme identitet to je bolest koja je opustošila zapadnu kulturu. Samopromatranje koje smo spomenuli može se preispitati i pitanjem tko sam ja? Tko je taj koji mi govori da budem zločesta? Tko si ti da me kritiziraš? To je fantom ili ego, zato se igrajte svaki dan i kada vam dođu tmurne misli, zapitajte se tko turobno razmišlja. Vježbajte ovu Ramana metodu ako vam je meditacija teška.

Nikola Žuvela