Uloga simbola u civilizacijiNikola2016-03-13T02:18:25+02:00
 Uloga simbola je da Äovjeku dadu smisao. Primjerice, Peublo Indijanci vjeruju da su sinovi Oca Sunca i to im uvjerenje daruje perspektivu koja je dalekosežnija od njihove ograniÄene opstojnosti. Ona im pruža obilje prostora za razvijanje osobnosti i omogućuje im potpunost života. Njihov je položaj mnogo bolji od položaja Äovjeka u naÅ¡oj civilizaciji, koji zna da jest i da će ostati nevažni pojedinac bez ikakva smisla u svom životu.
Osjećaj dubljeg smisla postojanja uzdiže Äovjeka iznad potroÅ¡aÄkog globalizacijskog trenda. Primjerice, da Sv. Pavao nije svoj život posvetio Bogu, bio bi uvjeren da nije viÅ¡e od lutajućeg tkaÄa sagova i ne bi bio Äovjek kakav je bio. Njegov život je dobio smisao tek kada je postao Božji glasnik. Netko bi mu mogao pripisati umiÅ¡ljenost u vlastitu veliÄinu, ali to miÅ¡ljenje blijedi jer ta imena su preživjele kritiku povijesti. Jung smatra da «mit Å¡to ga je obuzeo uÄinio ga neÄim većim od obiÄna Äovjeka.» S druge strane, takav mit je sastavljen od simbola koji nije izmislila svijest.
TakoÄ‘er, ako malo bolje uÄ‘emo u mitologiju, onda možemo primijetiti da Isus nije prvi koji je govorio o bogoÄovjeku. Pojam bogoÄovjeka je postojao mnogo stoljeća prije njegova roÄ‘enja. On je bio ponijet tom miÅ¡lju koja ga je, kako nam kazuje Sv. Marko, uzdignula iz uskogrudnog života nazaretskog drvodjelje. Mitologija i religija za Junga su važni zbog toga jer su oni sastavni dio snova. Sadržaji sna, po svojoj strukturi, su simboliÄni i tako imaju viÅ¡e nego jedan smisao. Simboli skreću pozornost na putove koji su drugaÄiji od onih Å¡to ih shvaćamo sviješću, i stoga se ti putovi odnose na neÅ¡to Å¡to je nesvjesno, ili barem nije potpuno svjesno.
 Simboli mogu izazvati duboki emotivnu reakciju u nekih pojedinaca. Moderni Äovjek ne shvaća kako ga je osiromaÅ¡io racionalizam tj. uniÅ¡tio je mogućnost zapažnja unutraÅ¡njosti i prepustio milosti ideologija. On se oslobodio predrasuda mitologije i religije, ali je u tom odvajanju od sebe izgubio unutarnje vrednote u dosta opasnoj mjeri. Njegova se moralna i duhovna tradicija raspala i on sada ispaÅ¡ta u zbunjenosti.
Antropolozi su Äesto opisivali Å¡to se dogaÄ‘a s primitivnim druÅ¡tvom kada se njegove duhovne vrednote izlože djelovanju moderne civilizacije. Njegovi pripadnici gube smisao, njihova druÅ¡tvena organizacija se raspada, a oni sami moralno propadaju.
ÄŒovjek Zapada je u istom takvom stanju. Problem Jung vidi u duhovnim voÄ‘ama koji viÅ¡e vode brigu o instituciji, nego shvaćanje misterije koju predstavljaju simboli. Vjera ne iskljuÄuje misao, ali oÄito je da se mnogo vjernika boji znanosti pogotovo psihologije ili pak istraživanja drugih religioznosti, poput islama ili judaizma. Nije li to ujedno nastupila Äinjenica da smo sve stvari liÅ¡ili njihove tajnovitosti i uzviÅ¡enosti, odnosno da viÅ¡e niÅ¡ta nije sveto? U Äovjekovom duhu se raÄ‘aju nagonski, odnosno iskonski pojmovi i simboli, koje je prijaÅ¡nji Äovjek mogao unijeti u svjesni um. DanaÅ¡nji Äovjek to ne može, jer se njegova svijest liÅ¡ila vizija i simbola. Ako Äovjek ne poÄne prepoznavati ove simbole proći ćemo kao sva primitivna druÅ¡tva a to je potpuni gubitak vrednota koji se već dogodio GrÄkoj, Rimskoj a sada i Zapadnoj civilizaciji. Nikako da shvatimo kako unutraÅ¡njost vlada vanjskim dogaÄ‘ajima.