Oni koji ustraju u mišljenju da nesvjesno ne postoji postaju ovisni o destruktivnim obrascima ponavljanja istih pogrešaka. Stoga je za početak potrebno prepoznati obrazac. Recimo, ako netko izbjegava odgovoriti na pitanja, ne primjećuje da ga ljudi stalno ispituju na poslu, pa nastaje problem. Ljudi se boje promjena, tj. riskantne korake zbog odbijanja, ali misle da će ti obrasci s godinama nestati, no obrasci su sve jači.
Ono što je karakteristično za današnje vrijeme je strah od susreta s ljudima koji je pojačan. Malo tko želi riskirati, a to najbolje pokazuju puni koferi stvari na putovanjima. Pun je kufer oko stvari s kojima ćemo se baviti na putovanju da do pravog odnosa ne dođe, ali puno toga je održavanje ideala nametnutog izvana od oca – društva koje kaže da ćeš biti prihvaćen ako imaš ¡ puno stvari, odnosi su manje važni. S druge strane, potrebno je puno toga da se okupiraju trivijalnostima, da ne gledaju sebe.
Dakle, siguran život danas je ideal, a on je lišen emocija i pun površnosti, gdje televizijske emisije postaju zamjena za život. Na taj način ljudi ne moraju prolaziti kroz iskustvo složenih emocija. Zahtjev društva koje utjelovljuje nesvjesnog oca u ljudima je beskompromisni vladar ljudi. Taj otac kaže: kupujte i ljudi kupuju. Kaže: Veze nisu bitne i veze danas stvarno nisu bitne. Otac kaže da su bitni hedonizam i površni odnosi i da se tako ljudi ponašaju. Nema refleksije, ali bez refleksije čovjek ostaje nezrelo dijete, otvoren mnogim opasnostima gdje obrasci ostaju nesvjesni, a čovjekov Damoklov mač doveo nas je do same destrukcije prirode i okoliša u kojem živimo.
Kako bismo osjetili ljubav i napustili društvene norme, moramo riskirati odbacivanje. To je životna činjenica u kojoj ne možemo uvijek očekivati ​​uspjeh. Ako želimo mir bez prihvaćanja rizika, onda je očaj činjenica. Rizik je neizvjesnost, ali mi rastemo u toj neizvjesnosti.
Nikola Žuvela