Jedina sjena i protivnik protiv kojeg se borimo cijeli život nije svijet ili neprijatelji, već ego. On je skup obrazovanja, škole, fakulteta i društva. Jezik ega je: “Život je olimpijada”, ali u toj olimpijadi ima mjesta samo za jednog. Olimpijada je za one koji se žele boriti, a nagrada je pljesak, odnosno to je varka, nema velikih ljudi, svi smo po prirodi jednaki.
U psihologiji to zovemo inflacija ega koja dovodi do mentalnog poremećaja, u jyotishu (indijska astrologija) govorimo o yogama koje tvore asura yoge (demonske kombinacije). Jasno, ovdje ne govorimo o onom pozitivnom dijelu ega koji je neophodan za odrastanje i preživljavanje, već o egu kao smislu života, koji je na Zapadu toliko napuhan, ogroman, toliko da su naši odnosi svesti na novac.
Kako su nas učili cijeli život; Čekaj, nemoj se sad radovati, prvo ostvari uspjeh pa se onda raduj, radost treba čekati, ona ne pripada nama jer je nema bez uspjeha. Kakav savršen, ubojit i majstorski spin. Nitko na Zapadu ne vjeruje da možete biti sretni samo zato što ste sretni. Tko je najsretniji na ovoj zemlji? Djeco, zašto? Budući da nemaju ega, raduju se životu radi života. A mi? Kad vidimo sreću, okrenemo glavu, kad su djeca glasna, kažemo da se smire, moramo kontrolirati njihovu sreću, mi smo bolesni jer mi živimo u prošlosti i budućnosti, a oni u sadašnjosti. Studiramo skoro dvadeset godina i što smo nakon svih ovih godina naučili? Veze i emocije su na samom dnu, seksualnost je lišena emotivnosti, a svoj posao uglavnom mrzite. No, nemojmo se lagati, ljudi znaju za tu činjenicu, ali većina se pravi da to ne vidi.
Kad sljedeći put budemo gledali dijete, pogledajmo dobro te oči koje govore: sreća je život. Oni koji kažu da su kršćani neka se sjete što znači riječ evanđelje, odnosno prijevod je radosna vijest, a tu djeca imaju posebno mjesto, ne zato što su djeca, nego zato što žive, u sadašnjosti gdje je sreća.
Zašto želimo vlast? Jer to nam donosi jak ego koji se onda toliko napuhne da čovjek ne stoji na zemlji. Siromah si ne može priuštiti takav ego, zato i traži tu potrebu za novim egom, novim uporištem, novom zaštitom od koga? Od sebe, njegove istine da su sreća i ljubav darovane svima, a društvo je sreću i ljubav programiralo kao nedostižne kategorije. Zašto? Jer letvica mora biti toliko visoka da bi bila nedostižna, jer nedostižno uvijek daje iluziju da za nečim moramo posegnuti. Ljubav nije središte, već cjelina koju prakticiramo kao disciplinu na način da je uvijek ovdje i sada, što znači da nema ega. Zato ljudi gravitiraju ekstremnim sportovima jer u tim opasnim trenucima gube ego, u tim trenucima opasnosti nema ega i proživljavamo cijelu, ali malo ljudi uopće razumije zašto ljudi podsvjesno gravitiraju tim trenucima. Stoga, ako ponovno ne naučimo plesati, veseliti se i uživati ​​u onome što je sada, do kraja života ćemo živjeti u životu u kojem će nas vlast lagati, provocirati na poslu, a naš partner neće cijeniti jer nismo ambiciozni. To je draga i moćna iluzija ega. Međutim, postoji rješenje. Bilo da meditirate, ili prakticirate biti u sadašnjem trenutku koji je ovdje i sada nakon dana, mjeseci i godina vježbe izoštrit ćete svoju percepciju koja će vam pomoći ne samo u odnosima, već i na poslu. Patnja, ljutnja, mržnja, strah ne nastaju zbog stvarnih događaja, već zbog krive percepcije koju stvara ego.
Nikola Žuvela