Civilizacija ne razlikuje osnovne principe duše i zanemaruje postojanje nesvjesnog koje služi za razvoj. S druge strane, koliko pojmova imamo o različitim oblicima ljubavi? Niti jedan, što znači, granice jezika su granice emotivne spoznaje. Kada u jeziku ne razlikujemo više oblika ljubavi, to znači da većina ne razlikuje što je ljubav, a što strast, a kamoli što je strast tijela ili duše.

Strast duše se razlikuje od strasti tijela. Strast duše jest strast stvaranja koje imamo u stvaranju umjetničkog djela, strasti u poslu, strast u davanju ili ona najviša u kojoj osjećate strast za božanskim u kojoj doista doživljavate ispunjenje. S druge strane, strast tijela je prolazna, ali iscrpljujuća jer polazi od toga da te moram imati, upadamo u histerična stanja, opsesivnog karaktera, u kojima nakon tjelesnog sjedinjenja, osjećamo iscrpljenost i prazninu.

Strast je stanje duha, kvaliteta življenja, odnosno ako nemate strast prema životu javlja se bolest kao protuteža. Ipak, poznajemo i onu strast koja se javlja kao prepoznavanje karmičkog partnera. Tada ste u dubokom procesu osvještavanja. Nakon strasti koja se pretvara u emocionalnu vezanost, vaš ego iznosi prigovore partneru svega onoga što je očekivao u prošlom životu, a nije dobio u tom odnosu. Dolazi do najdubljih zamjeranja, zbog propalih ciljeva i želja koje su nejasne jednom paru, nisu svjesni što ih tako duboko privlači, ali i odbija.  No, to je situacija u kojoj se dva ega sudaraju, oni se bruse kao dijamanti i mnogi odustaju jer ta brušenja često izvade sve ono najgore što niste niti htjeli znati o sebi. Strast tijela često  predstavljala prepoznavanje karmičkog partnera.

S druge strane, najniža strast u kojoj muškarci i žene pate od kompleksa majke ili oca su ljudi koji niti ne mogu voljeti jer su roditelji podsvjesno na prvom mjestu. To su osobe koje goni strast za promjenama partnera, ali dublje ne ulaze u vezu. Iako se osjećaju nakon zadovoljenja strasti isprazno, oni nastavljaju dalje osvajati samo kako se ne bi morali suočiti s rušenjem slike oca ili majke kao idealnih partnera. Takvi ljudi partnere ne mogu promatrati kao osobe za voljenje, a to je danas čest slučaj.

Kada se u odnosu pročistite i sve više osjećate ljubav, tada ste strast tijela pretvorili u duševnu strast. Zrela strast ne pati od osjećaja praznine jer ona pripada tjelesnoj strasti u kojoj se projicira ono idealno kao želja za odobravanjem roditelja. Strast je pozitivna, ali ona to može biti kada osvijestite svoju Sjenu ili instinktivnu prirodu iz koje proizlazi strast. Ona u početnoj fazi ne može razlikovati osobnost, ona se ponaša životinjski, ali vremeno počinje razlikovati karmičke partnere sve dok ne postane funkcija svijesti u kojoj svoju strast pretvarate u vlastitu misiju. To je proces zrenja svijesti koja traje godinama, to je ionako zadatak na koji će nas natjerati nesvjesno milom ili silom.

Ovdje nismo govorili o onim strastima koje se pretvaraju u bol odnosno gdje bol postaje strast. Takva strast prelazi u destruktivnost. Strah od prepuštanja i viđenja da objekt ideala ne postoji, da se treba voljeti osoba sa svojim manama, vraća osobu na mazohističku strast.

Kada se ne suočavamo sa instinktivnom prirodom koja se pojavljuje u strasti i afektivnim izljevima bijesa, ljudi se okreću, nižoj funkciji svijesti – volji za moć, koju danas cijeni većina kao najvrjednije životno opredjeljenje. Kroz odnos imate priliku brusiti sve svoje tamne strane ega i najnižu strast, ako se usudite napustiti komfor zonu. Strast duše, ukoliko je osjetite kao ispunjenje, možete otkriti najdublje potencijale duše, izvore koji se javljaju u praksi, poput meditacije kojoj se ne okrećemo radi  rješavanja problema (na toj većina padne) već radi doživljaja spomenute strasti.

Nikola Žuvela

nikola@vedski-jyotish.net