Sveti gral je mit, a svaki mit govori o psihološkim činjenicama. Ukratko, mit o Svetom gralu je priča o Parsifalu koji ga traži. Mit o Gralu pojavljuje se u 12. stoljeću i govori o odrastanju muškarca. Mit o Gralu govori o muškoj psihologiji, ali također može koristiti ženama da shvate i svog podsvjesnog muškarca. Ženski likovi koji se pojavljuju u ovom mitu su stvari Anima ili ženski dio psihe u muškarcu.
Gral je dvorac u nevolji. Kralj ribara je ranjeni kralj dvorca, a njegova je rana tako teška da ne može ni umrijeti ni živjeti.
Kod primitivnih naroda rašireno je mišljenje da kad muškarac ne iskazuje svoju muškost, stoka ima različite probleme, žito ne sazrijeva. Za Isusa Krista, bez obzira na povijesne činjenice, njegova rana na križu simbolizira dječaka koji naivno nailazi na nešto što ga lomi jer ne može savladati prepreku. To je susret sa stvarnošću, usamljenosti, s našom individuacijom koju ne možemo podnijeti.
Većina današnjih romana govori o otuđenosti čovjeka. Prođite ulicom i vidjet ćete Kralja Ribara u tuđim licima. Budući da se sada ne možemo baviti cijelim mitom o Gralu, reći ćemo da Gral predstavlja da svim zemaljskim stvarima kojima upravljamo i koristimo treba upravljati u slavu našeg Jastva. Ako traganje za Gralom shvatite kao traganje za vanjskom srećom, već ste promašili metu. Gral nije vanjski objekt koji treba pronaći, već simbol Jastva, traganje za Gralom nije bijeg od stvarnosti, već put kojim pojedinac kroz integraciju nesvjesnog sadržaja postupno postaje cjelovit. Rana simbolizira mjesto u psihi koje je stvarnost ozlijedila i koja nije bila svjesno obrađena. Samo postavljanje pitanja, suočavanje i osvještavanje te rane predstavlja početak liječenja. Izlječenje nije da rana nestane, već da kroz prepoznavanje rana prestane trošiti energiju na podsvjesnoj razini kao obrambeni mehanizam. Emma Jung (Jungova žena) je naglasila: “Gral se mora iznova pronaći, iznova i iznova… Traganje je cilj.” Čak i u starosti, suočavanje s novim unutarnjim proturječjima i dalje zahtijeva naše postavljanje pitanja. Gral nije nagrada koju treba osvojiti, već zrcalo koje treba nositi sa sobom. Ono što ribara kralja čini kraljem nije njegova rana, već njegova sposobnost da konačno upita: Što mi je? Pusta zemlja je vanjska projekcija unutarnje neplodnosti. U jungovskoj analizi, kada kralj koji predstavlja vladajuću svijest ili masku ličnosti je onesposobljen ranom, cijelo kraljevstvo ili ukupna psihička energija pojedinca postaje pusto. To nije samo stvar pojedinca, već i kolektivna psihološka dijagnoza, kada društvo potisne ili zanemari određene duboke psihičke potrebe, cijela kultura pokazuje simptome poput Puste zemlje.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
