Često su roditelji bili zabrinuti za našu budućnost pogotovo majke, a kasnije mnogo drugi, oprostite zabrinuti su za svoju viziju idealnog sebe koju, ako ne slijedimo, postaju zabrinuti. U realnosti to je cenzura i kritika koja guši dušu. Nametnuta slika stvarnosti idealnog, tj., idealizirane slike čovjeka koji ne postoji. Još je u Starom zavjetu Jahve bio ljut na ljude što nisu savršeni, bili su potopi i nikako da postanemo dobri. Država na mjesečnoj bazi u saboru donosi zakone jer s nama nešto nije u redu, učenici dobivaju jedinice u školi, a otkaze dobivamo kako na poslu tako i u odnosima. Zabrinutost ne znači želim ti dobro već: Želim da budeš onakav kakvim te zamišljam.
Prođe velik dio života u tom ispravljanju i zabrinutosti jer ne idemo dobrim putem. Da sam kojim slučajem slušao tu zabrinutost proveo bi zastrašujuće loši i neproživljeni život, srećom u psihi postoji regulativna agencija koja nas vrati u prirodnost. Isto tako ako si nitko i ništa što ustvari jesmo, nestaje zabrinutost. Kad si na marginama baš ljude i nije briga za tebe tek tada je proces individuaciju moguć . Svijetla reflektora magična su boljka čovjeka koja nam mogu puno reći o zabrinutosti drugih. Kad je Jung postao popularan svi su bili protiv njega: Crkva, Gurui, znanstvenici, zen majstori, Židovi, kasnije LGBT udruge, a da nije bio poznat bilo bi sve njih briga za Junga, odnosno svijetla reflektora privlači mnogo mušica. Ljudi vole gledati kada padate s visine, neki neobuzdani nagon ili Sjena biva probuđena i gomila se lako povede a zabrinutost često postane giljotina. Treba se samo sjetiti koliko je dječaka i djevojčica digo ruku na sebe nakon orgijanja na društvenim mrežama. To je ritual kolektivne katarze, društvo kažnjava one koji se usude biti pojedinci. Krtika je mnogima emocionalna prehrana, bijeg je često i zamka.
Kad vam netko sljedeći put bude govorio o zabrinutosti postavite im pitanje zašto su zabrinuti, odnosno zašto se hrane kritiziranjem, trebaju li pronaći drugu hranu za vlastitu želju za moći?
Nikola Žuvela
