Zašto ne shvaćamo Istok?

Joga i istočnjačke tehnike imaju moć kontrolirati nesvjesne procese, ali u tom naumu samo rijetki u tome uspijevaju. Problem nisu tehnike, olako shvaćamo nesvjesno dok kao civilizacija razmišljamo dječačkim, kao da postoje dobri i zli i dosta velika većina će stati pred kamere i tvrditi za sebe da su pravednici bez trunka tame u sebi. Zato su istočnjačke tehnike lagane za naučiti, ali nitko vas neće učiti o spomenutim polaritetima u filozofskom smislu, što je dovelo do pedofilije Kršćanstvo koje je kopiralo samostanska povlačenja iz Istoka,stvorilo je inkvizicije, a nakon toga, ljevicu i desnicu u kojima živi Sjena za svakog pripadnika jednom mentalitetu. Ljudi u to vjeruju, oni misle da su nadišli kršćanstvo i učenje o slabosti. Nietzsche je nazvao te nove ljude nadljudi, koji kao i Nietzsche, ne vide svoju Sjenu.

Za Zapad, samadhi nije ništa više od besmislenog sna. Zapadnjak je svjesno zainteresiran za krajnji cilj, ali duboko u sebi potpuno je usmjeren na vanjštinu, potpuno je prema van, a unutrašnjost mu je toliko strana, zato je razvio tako moćnu farmaceutsku industriju kojom pokušava blokirati prodor nesvjesnog u sebe. Svjesno će reći da se bavi duhovnim, ali nesvjesno uopće ne živi taj stav, tj. Zapadnjak je duboko usredotočen na oživljavanje sebičnosti i poput kameleona prihvaća samo ono što misli da će zaštititi njegov narcizam, koji brani mnogim tabletama i obmanama, a zapravo je Zapadnjak jedini virus na ovom planetu.

Na Istoku je unutarnji čovjek uvijek imao čvrsto uporište u unutrašnjosti. Istok doslovno shvaća tezu: Jedan um, Jedinstvo, Neodređenost. Istok kaže: sve u životu je lekcija i sve je jedna svijest, odnosno, nauči svoju lekciju i tada ću biti oslobođen. Ako se Zapadni čovjek može riješiti svoje povijesti, tj. sjećanja i svega što je naučio, može razumjeti bit Istoka, ali obično Istok za Zapadnjake počinje i završava joga asanama.

Zapadnjačka Sjena je još uvijek poput srednjovjekovnog kršćanina koji se bori protiv demona, a danas je to desnica ili ljevica koje se bore protiv svega što je duboko u njima samima. Ovdje ne idealiziramo Istok, već pokazujemo koliko je teško u jednostavnosti Istoka shvatiti njegovu dubinu, pa ga često samo oponašamo. Bit istočnog puta je u biti izvan polariteta dobra i zla. Polaritet uma koji samo dijeli i zbraja, uspoređuje predstavlja cijeli život Zapada.

Europljanin teži vrlinama, ali uvijek kada teži, stvara svoju Sjenu, pa moralni Europljanin kaže: Ja sam vegetarijanac, ili sam kršćanin, i stvarno me smeta što ljudi ne žive religioznom ili po pravilima, zašto ih krše? To je SJENA, jer čim se naznači usporedba, mi smo u umu, u egu. Zbog identifikacije s polovima dobra i zla, čovjek ne zna što je bit istine. Izvorne tehnike su miješanje u ono što nazivamo sudbinom, što nas može pogoditi u same korijene postojanja i može osloboditi poplave proživljene patnje predaka.

Simbolično, to je prodiranje dubljih slojeva nesvjesnog, što je na jednostavan način objašnjeno u Tibetanskoj knjizi mrtvih s predgovorom C. G. Junga. To ne znači da se iste temeljne tehnike ne bi trebale prakticirati, ali većina koja prakticira tehnike smatra da imaju malo rezultata jer većina gleda što će dobiti za vanjski život, a te tehnike ne daju ništa za svjetovno. Za bolje rezultate potrebno je biti potpuno unutra, u potpunosti razumjeti da je svaka misao i svaki događaj proizvod koji dolazi iz unutarnjih dubina našeg bića. To ne znači biti dobar, moralan, već razumjeti taj proces. Biti u praksi je izvrsno, ali to je put koji više nema nikakve veze s onim što doživljavate izvana, vanjsko postaje besmisleno, odnosno, to je samo odraz unutarnjeg.

Nikola Žuvela

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net