Ako želimo napraviti promjenu, nemoguće ju je napraviti ako tražimo opravdanja. Oni koji ne učine promjenu su ljudi koji uvijek imaju izgovore. Samo naporan rad na problemu donosi promjenu. Istraživanje koje su proveli znanstvenici promatrajući parove kroz ogledalo pokazalo je da je 92 posto slučajeva predvidjelo budući prekid koji se dogodio unutar sedam godina. Ključni aspekt uspjeha veze u istraživanju pokazao se kao angažman u komunikaciji. S druge strane, oni koji su se isključili iz komunikacije i nisu se koncentrirali na ono što im partner govori redovito je dovodilo do prekida veze. Dakle, radilo se o obrascima ponašanja.
Ako tvrdimo da smo racionalna civilizacija, zašto se iracionalno držimo neuspjelih obrazaca koji donose svađe u odnosima? Ovo je ozbiljan problem i predstavlja poricanje istine. Međutim, to ne znači da je tradicionalni brak uspješan. Normalni narcizam pojedinca može pojedincu donijeti dobar brak, što znači da zbog pozitivnih obrazaca i tradicija bira partnera sa sličnim gledištima. Stoga je mogućnost veze moguća u takvim životnim konstelacijama. Takve se osobe pridržavaju arhetipa braka i on funkcionira po nepisanim pravilima tog arhetipa kojeg je religija preuzela.
Takav brak je narušen, živimo u svjetovnom braku koji je otvorio Pandorinu kutiju jer je to brak bez cilja i naša želja za božanskim odnosom stavila je takvu težinu ili projekciju na svaki odnos da velika većina odnosa prekida očekivanja. Većina ne prihvaća ono što se vidi u odnosu i što se brže bolje okružuje. Sa zaštitnim mehanizmom krivnje koji se traži u partneru, malo tko se zaustavi pred viđenom projekcijom očekivanja i korak po korak dovede viđeno u svijest. Stoga će oni koji stvarno žele ljubav pronaći je, ali ponekad taj put ne sastoji se samo od nekoliko mjeseci rada. To je put s puno inicijacija i potrebno je puno više predanosti, jer ljubav zahtijeva potpunu promjenu pojedinca i povezana je sa znanjem i promjenom života. Zato je sljedeći put kada tražite ljubav puno važnije pitanje koliko možete dati, jer problem nije u ljubavi, već u nama samima. Naime, neuspješna ljubav zapravo je strah od spoznaje i napuštanja svjetonazora koji nas lišava odgovornosti, u kojem pregled vaših aktivnosti u vezi otkriva pregršt očekivanja od partnera i vrlo malo koraka ili aktivnosti davanja ljubavi u kojima dolazi do uzvraćanja.
Takvi koraci mijenjaju svjetonazor, otvaramo se nelagodi i užitku te svim drugim situacijama koje će nas testirati na putu do intimnosti od koje bježite. Mnogi ne žele prihvatiti takav razvoj događaja, zato se većina njih skriva iza perfekcionizma očekivanja u vezama. Da bismo se mogli kretati, potrebno je raširiti jedra kako bi nas vjetar mogao nositi, a to znači da je potrebno redovito promatrati svoje postupke i način na koji djelujemo te se izložiti onome što će nam se dogoditi na tom putu. To je jednostavan proces za razumjeti, ali kada vam nedostaje ljubavi, onda je očito da ste u dugotrajnom procesu neaktivnosti u kojem nema aktivnog sudjelovanja u ljubavi. Izgovor da nema takvog partnera ili da nemam kome dati je mentalna zamka ega koja stvara iluziju da se ljubav mora dogoditi i da počinje sama od sebe. Mnogi parovi upadaju u vlastitu projekciju takve ljubavi.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
