Negativi filmova svakog događaja zakopani su u pamćenju duše. S velikom preciznošću, podsvijest pamti sve što kažemo i što radimo te je zapamtila sve što je pojedinac proživio. Svijest dovodi te sjećanja u fokus. Bez ikakvog bitnog razumijevanja povijesti predaka ili metafizičkog učenja o reinkarnaciji, veliki dio suvremenih psihologa tretirat će pacijente koji pate od straha ili drugih fobija na način da traže uzroke samo u njihovim roditeljima, iako oni često ne postoje na stvarnoj osnovi.
Na primjer, silovanja generacijska kao trauma takvi se događaji mogu aktivirati u jednom trenutku, šireći na taj način emocije o tim događajima do te mjere da reakcija postaje potpuno izvan dosega psihološki uočljivih aktivnosti u sadašnjosti. Često psihoterapeut ostaje bez odgovora jer promatra situaciju koja se događa s roditeljima dok spomenutu pozadinu ne može vidjeti.
Istovremeno, akutne traume iz prošlih života imaju tendenciju biti toliko bolne u sjećanju duše da pojedinac u sadašnjem životu ide u krajnosti kako bi izbjegao područja i situacije za koje podsvjesno zna da će pokrenuti ta negativna sjećanja ili događaje.
Čini se logičnim da osoba koju je država opljačkala i poslala u rat ili se to dogodilo njegovim precima, sigurno nema dobro mišljenje o državi u ovom životu i tražit će sve informacije, knjige i ljude koji će potvrditi negativnost države.
Osoba čiji je predak partner ostavio i povrijedio može biti bešćutna, a da ni ne zna zašto.
Stoga, ako vam se u ovom životu dogode neke situacije u kojima osjećate vrlo jake emocije i ne možete ih kontrolirati te su one jače od vas u svakom pogledu, razmislite što vam ta situacija govori. Mogli biste otkriti nevjerojatno mnogo o sebi.
Nesmijemo olako shvaćati nesreće i negativne događaje, preispitujući svoju povijest ili odabranje iskustva koje sada proživljavamo.
Ako sam nesretno zaljubljen, onda bih se trebao zapitati jesam li u prošlom životu odbacio tu osobu, koji sam obrazac odabrao i zašto mi je u ovom životu trebao taj obrazac
stvarnost, tj. ograničava je. U našem smislu, planeti su samo odraz karme, naših prošlih djela.
Ašram i samostani postali su domovi mnogima koji su pobjegli od života i trauma, tražeći onaj sigurni osjećaj topline i zagrljaj majke, gdje hladan život i njegovi problemi su olako etiketirani kao materijalni život unatoč činjenici da je naše tijelo materijalno. Često u ašramima i samostanima možemo pronaći ljude koji su doista mentalno razvijeni, ali emocionalno pate od neuroze ili depresije. Meditacija je izvrsna disciplina, ali ona mora biti dio života kojeg živimo bez dijeljenja na materijalno i duhovno jer to je podjela tijela i duše.
Važno ispraviti povijesnu nepravdu, gdje se umjetno pretpostavlja da je duhovni život samo u crkvama, ašramima, spiljama i samostanima, a da je svjetovni život zlo. Ta romantična podjela života u kojoj nismo koncentrirani na traume kao naše inicijacije u život gdje ih upravo kroz svakodnevni život moramo asimilirati predstavlja stvarni bijeg od života.
Rodiš se sa tijelom koje pokušavaš odbaciti kao nešto loše, kako će tjelo nesvjesno reagirati. To rade i svjetovno ljudi jer žive u glavi odnosno nisu povezani s tijelom i doživljavaju ga kao neprijatelja odnosno medicina tijelo tretira kao nakupinu bakterija, virusa, tumorbih stanica koje mogu eksplodirati u tijelu bez ikakvog razloga. Treba nam zrelost gdje se moramo vratiti prihvaćanju suprotnosti i boljem tumačenju i prihvaćanju trauma.
