Jednom mi je jedan profesor s fakulteta, kada smo se vidjeli nakon 15 godina rekao da je tužan i žali za starim generacijama. Kaže da smo tada raspravljali na nastavi i da smo imali u sebi žar čuđenja koja pokreće filozofiju i psihoterapiju. Rekao je da današnje generacije na predavanjima bulje u mobitel i nemaju pitanja. Ako ste radili kao profesor u školi, mogli ste zamjetiti ovu pojavu. Kada stvorite nihilističko obrazovanje dobijete i primjerenu reakciju. Kada se zalažete za društvo bez vrijednosti stvari se reakcija i izgled društva koju utjelovljuju današnja djeca.

Mogli bismo sada ovdje žalovati za prošlim vremenima, ali u sociologiji postoji pojam za doba u kojem živimo, a zove se postmodernizam u kojem su se ljudi razočarali u ideologije i žive u određenom nihilizmu ili ravnodušnosti koja je puno opasnija od ideologije jer ona simbolizira duševnu razočaranost čovjeka u život, on više ne slavi život.

 K.N. Rao kao najpoznatiji jyotish majstor održao je prvi i zadnji puta predavanje osamdesetih godina prošlog stoljeća u Los Angelesu i zamjetio je ovaj problem. Rekao je da ovdje ljudi nemaju žar za znanjem i spoznajom i od tada više nikada nije na Zapadu održao niti jedno predavanje. Naravno, mogli bismo reći da je to pretjerivanje, ali svatko tko daje znanje svjestan je ovog problema, nezainteresiranosti i površnosti koja pripada Edipovoj fazi razvoja čovjeka koji se hrani užicima i tako ostaje u majčinom zagrljaju,  bez odgovornosti i stava.

Sve ima svoje posljedice, majka frustracije je očekivanje Edipa koji traži i uzima, a ne vidi da ono što sam daje ustvari je ispunjeno uvjetovanjima. To je današnja davanje u odnosu kao pravilo.  Često na savjetovanjima slušam  zamjerke o tome koliko se dobiva od partnera. Kada postavim pitanje što vaš partner voli ili o kojim temama volite raspravljati koju intimu volite dijeliti, mnogi ostaju zatečeni pitanjima tj., ne razumijevanje nitko ne povezuje s Edipovom fazom razvoja. Edip gleda koliko prima on se tako štiti od odgovornosti i sjedi ispod suknje majke. Odgovornost znači samostalnost i davanje sebe, a ego funkcionira na tome koliko dobiva i mjeri koliko mu je drugi dao.

Današnji čovjek nije u stanju imati prijateljstva, a kamoli odnose jer ljudi koji ne žude za znanjem, ne mogu shvatiti razine odnosa i kako odnos funkcionira. Jednodimenzionalna komunikacija u kojoj pitam partnera kako si i voliš li me, predstavlja određeno mehaničko zatupljivanje koje vezu pretvara u mehaniku.

“Dao sam, ali nisi čula riječi moje duÅ¡e. Bio je to pogled u koje sam shvatio da duÅ¡a mora plodove tražiti unutar sebe, tek poneka duÅ¡a koja čuje ovu unutarnju rijeku može doći u moju blizinu katedrale koju sagradih u sebi. “

Čovjek je padao puno puta kroz povijest, padao je u podumklost, a sada u nihilizam, ali treba uzeti u obzir da je to faza razvoja. U Srednjem vijeku ljudi su vjerovali da su sva djeca Božja i pod zaštitom Svevišnjeg koji ih je pripremio za vječno blaženstvo; i svi su točno znali što bi trebali činiti i kako bi se trebali ponašati kako bi izašli iz pokvarenog svijeta u nepotkupljivu i radosnu egzistenciju. Takav život nam se više ne čini stvarnim, čak ni u našim snovima, kaže Jung. Uspon sekularizma igrao je značajnu ulogu u nastanku duhovnog problema.

Moderno društvo nastalo je za vrijeme industrijske revolucije, kada su veliki dijelovi stanovništva otjerani sa sela u velike gradove u potrazi za poslom i tako se rodilo masovno društvo. Podjele rada i odvajanje od suštine života, donijele su opasne probleme gdje je pojedinac postao nestabilan, nesiguran i sugestivan. Što je masa ljudi bila veća, to se pojedinac više poništavao. Uz to, događao se uspon racionalnog i znanstvenog načina razmišljanja koji je pratio industrijsku revoluciju i tijekom vremena stvorio se nesiguran i sit čovjek nezaintersesiran za bilo što. Vjera da će znanost donijeti promjene, donijela je stvaranje mase i gubljenja važnosti pojedinca i njegove moći. Danas ljudi ne vjeruju u svoju individualnost i tu nastaje problem koji nas odvlači u depresiju, psihozu i neurotično društvo. Povratak je moguć jedino ako pojedinac počne tražiti svoju individualnost i ono što ga je u djetinstvu činilo posebnim. Radom na tom principu donijet će nam društvo individualaca koji razvija svoje sposobnosti i briše masovonost, gdje se pojedinac ne pokorava vanjskim nametnutim normama već svojoj unutarnjoj kreativnosti koja ga budi iz masovnosti koja stvara nihilizam. Na ovom principu je stvoren čovjek i jedino ako slijedi individualnost moguće je zdravo društvo. Ovako kada je čovjek odvojen od prirode i od svojih korijena, on sliči više nižem biću i tako ne razumije da ne može steći poštovanje bez kojeg niti jedan pojedinac ne može stvoriti zdravu osobnost. Pozvani smo na individualnost koja nas čeka unutar grudima da se posađeni cvijet razvije, ne mora uvrnuti u nihilizmu.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut