Rahu i Ketu su simbolični pokazatelji prošle i sadašnje karme. Kada je Ketu u prvoj kući, osoba je u prošlom životu puno pažnje posvećivala osobnosti i svijet gledala iz svog kuta te nije marila za vanjski svijet. Nije je bilo briga što drugi govore. S jedne strane, ovo iskustvo je nužno jer su mnogi koji imaju Ketua u sedmoj kući slušali druge, posebno svog partnera, što misli i kako se ponaša, te su se njemu i drugima podređivali. Stoga je Ketu u prvoj promijenio tu paradigmu i osoba je živjela prema svome i razvila vlastita shvaćanja, ali da bi miso dobila svoju vrijednsot mora je ponuditi svijetu ili Rahu i sedmoj kući. To često ne ide lako i osoba ima problema sa svijetom i s odnosima. Sve dok ne osvjestimo odnose s ovim položajem misao koja se razvila ne može dobiti svoju materijalizaciju. Jung bi to nazvao projekcijom Sjene. Ono što osoba ne mari za vanjski svijet može biti obrambena struktura koja skriva dijelove sebe koje je u prošlom životu potisnula. Rahu u 7. tada traži integraciju Sjene kroz odnos ne kroz podređivanje drugome, nego kroz susret u kojem se projekcije povlače i druga osoba postaje stvarna, a ne samo ogledalo.

Materijalizacija misli o kojoj govoriš jungovski je opus djelo u kojem unutarnji sadržaj postaje stvaran tek kada uđe u odnos sa svijetom, jer svijet je taj koji ga oblikuje i provjerava.

 Unutarnja slika ostaje samo slika dok se ne susretne s vanjskom realnošću. Rahu u 7. tada je most prema svijesti Drugoga, a ne samo prema partneru. Problemi u odnosima su, jungovski, simptom toga da misao još nije našla svoj oblik u svijetu ili da osoba još nije spremna pustiti svoju misao da bude preoblikovana od strane drugih.

 Rahu u 7. nije naredba da se podredi, nego da se razlikuje u odnosu  da bude ja, ali ja koje može stajati pred drugim bez gubljenja sebe i bez poricanja drugoga.