Albedo je faza nakon čišćenja i upoznavanja suprotnosti. Faza albeda prikazana je kao Bijeli Orao, Golub ili Labud. Također se povezivuje sa srebrom i Mjesecom. Bjeljenje se uspoređivalo sa zorom nakon duge noći. Izraz albedo dolazi od latinskog albus, što znači “bijel” ili “sjajan”.
Nakon nigreda faze, život se ovdje počinje osjećati lakše, ili svjetlije. Rad s ovom fazom odnosi se na osvješćivanje naše kontraseksualne strane ili upoznavanje našeg unutarnjeg partnera. Čovječanstvo ne poznaje ovu stranu prirode jer živi u projekciji odnosa, točnije, statistički 95 posto partnerskih odnosa živi u sadističko-mazohističkom odnosu jer se partnera krivi što ne ispunjava zamišljeni ideal. U nigredo fazi borimo se sa svojim kompleksima i pokušavamo ih ukrotiti, doživljavamo snažne strasti, neprijateljstvo, iznutra i izvana, u ophođenju s drugima. Pravi albedo donosi poniznost jer vidimo koliko još ne znamo i koliko smo tek na početku. Zato se u alkemiji albedo često prikazuje kao mjesečev sjaj on je odraz Sunca, a ne izvor svjetlosti, slično i naša svijest je odraz nečeg većeg.
Izazov je uravnotežiti suprotnosti i postići integraciju Animusa i Anime. U procesu albeda postajemo objektivniji, sposobniji uzdići se iznad situacije kako bismo je vidjeli iz transcendentne perspektive – kao da problem promatramo s planine. To je zapravo svjesni odnos prema unutarnjem muškarcu ili ženi (Anima i Animus).
U albedo fazi radimo na izražavanju stavova i osjećaja o sebi, svom tijelu, svojoj seksualnosti, suprotnom spolu i mnoštvu osjećaja. Kako bismo u konačnici dosegli dublju razinu cjelovitosti i veće poštovanje prema životu na fizičkoj ravni. Tek tada može doći faza Rubeda ili sjedinjenja s Bogom. Zato mnogi zalutaju u religiju, ali nisu svjesni što tamo rade, jer se preskaču faze razvoja, odnosno mnogi koji prakticiraju religioznost nemaju rezultata. U kršćanskoj tradiciji albedo povezujemo s Preobraženjem u Matejovom evanđelju, točnije, Kristovo bijelo ruho, glas s neba. U budizmu, albedo odgovara čišćenju uma ili vipassana koje prethodi uvidu u prazninu. U hinduizmu, to je sattva guna ravnoteža, jasnoća, ali još ne i konačno oslobođenje. Ove paralele mogu pomoći da albedo ne shvatimo kao psihološku tehniku, nego kao univerzalnu duhovnu fazu.
U albedo fazi nesvjesni sadržaji izvlače se na svjetlo svijesti i započinje dijalog s dušom. Svrha dijaloga je osvijestiti vas o vašem smislu i putu. Recimo, ljudi često dobivaju savjete, ali to je intelektualno i ljudi to ne mogu osjetiti ili vidjeti, samo oni koji se odluče raditi počinju vidjeti kroz analizu snova, aktivnu maštu ili dugotrajne meditacije ozbiljne poruke iz unutrašnjosti ili nesvjesnog. Tu se događa iscjeljenje trauma, one se sada vide u potpuno drugačijem svjetlu. Rezultat je: veća svijest, odnosno život koji izražava autentično ili esencijalno ja, za razliku od zadanog privremenog ja koje je vrlo ograničeno i neautentično, a formiraju ga roditelji i društvo. Počinje dijalog s nesvjesnom psihom ili dušom kroz simbole i jezik, gradeći most između njih dvoje. Nakon što se otputuje u nesvjesnu psihu i ubere njezine darove, vraćamo ih svjesnom egu. To je identitet koji je radikalno izazovan, bogat, a takve ljude prepoznajemo po njihovoj raznolikosti.
Albedo se bavi identificiranjem i razumijevanjem ključnih simbola nesvjesnog. To je početna točka cjeloživotnog odnosa između svijesti ega i nesvjesne psihe ili duše. Snovi i aktivna mašta pružaju najneposredniji pristup nesvjesnom sadržaju. To je dobro poznata metoda u četiri koraka: ispovijed, prosvjetljenje, edukacija, transformacija.
Također, albedo fazi pridružuje se Jungova tehnika aktivne mašte. Ovo je metoda sanjarenja, slična, ali ne i ista kao lucidno sanjanje. Kroz ovu metodu pojedinac prihvaća mitološke obrasce i arhetipove.
U ovom procesu, autentično Ja se otkriva u svoj svojoj ranjivosti, ljepoti i plemenitosti. Inače, mnogi bi mogli misliti da se proces odvija linearno, ali to nije istina, nigredo faza se vraća, to je kružno čišćenje. Za čovjeka postoji unaprijed određen put, tko ga prihvati, dolazi do širenja svijesti, a tko stoji mirno, stalno se vraća u nigredo fazu.
Nikola Žuvela
