Nigredo je konceptualno corvus, odnosno crni gavran koji jede strvine. U grčkoj mitologiji pojavljuje se pri rođenju Askelpisa kao nositelj loših vijesti.
Nigredo pripada arhetipu ranjenog iscjelitelja. Prema Kerenyiju, psihološki mit odnosi se na sposobnost “biti kod kuće u tami patnje i tamo pronaći klice svjetlosti – Asklepije, sunčevog iscjelitelja”. Dakle, nigredo ulazi u naš život kroz depresiju ili razočaranja kako bi se transformirala osoba.
Izraz caput corvi znači gavranova glava ili mrtva glava. Razlog tome je što nigredo faza počinje od vrha ili od početka. Crnilo se smatralo početnom točkom rada. Stari alkemijski tekstovi kažu da kada vidite da vaša materija postaje crna, radujte se; jer to je početak rada. Rad je stvaranje kamena mudraca ili vaše profinjenosti duše. Mnoge površne duhovnosti izbjegavaju i ne poznaju ovu fazu duhovnog razvoja, ali svaki asket ulazi u špilju nigreda kako bi se ponovno rodio u maternici, tako da njegov stari dio duše umre.
Riječ alkemija dolazi od khem ili chemia, što znači crno i odnosi se na Egipat, crnu zemlju. Dakle, poanta alkemije je proći kroz ovu transformaciju ili proces. Jung kaže: “Odrubljivanje glave simbolično znači odvajanje ili razumijevanje velike patnje i tuge koju priroda nanosi duši.” To je emancipacija cogitatio koja je u glavi, to je odvajanje od prirode.”
To je prevladavanje tjelesnosti. Odsijecanje glave ili napuštanje razuma je stvaranje cjelovitog čovjeka koji mora prevladati empirijskog čovjeka. Lubanja je okrugla posuda transformacije u kojoj se zlato stvara kuhanjem.
U nigredo fazi nalazimo važnu fazu koju nazivamo caput mortuum. To su ostaci nakon transformacije koji su ostali nakon destilacije tvari: “Ono što ostaje dolje u retorti je naša sol (Saturn), to jest naša zemlja, crne je boje, zmaj koji jede svoj rep – orobus.”
Ono što ne razumijemo u ovom životu jest kako je crnilo nigreda ili Sjene najvrjednija faza života, ali i najopasnija. Upravo ono što je mrtvo potisnuto predstavlja bezvrijedne ostatke nigredo faze. Bezvrijedno postaje najdragocjenije i prvi postaje posljednji. Prvi će biti posljednji, a posljednji prvi, kako kaže evanđelje.
Kada izgubite voljenu osobu, sjedite i osjećate se slabo i nalazite se u nigredo fazi, mislite da je to bezvrijedno stanje. To stanje nazivamo karmom ili sudbinom, ali život je namijenjen da prođemo kroz ovu fazu kako bismo se transformirali.
Mrtvačka glava je dijalog s glavom ili lubanjom. Jung kaže da je to savjetovanje o cjelovitosti. To je monolog s lubanjom koji nalazimo u Hamletu, a koji je poznati pisac koristio iz alkemije, odnosno koji je sam prakticirao i uveo u svoja djela alkemiju.
Sada dolazimo do vrlo zanimljivog Jungovog zaključka. Naime, vjerojatno je samo smrtno biće sposobno za svijest ili svjesnost. Naša smrtnost je naša najveća i naša krajnja slabost. Upravo je slabost, prema Jungu, dala Jobu prednost nad Jahvom.
“To je to. Što čovjek posjeduje, a što Bog nema? Zbog svoje nemoći prema Vrhovnom, ima oštriju svijest temeljenu na samorefleksiji: čovjek mora, da bi preživio, uvijek uzimati u obzir svoju slabost. Bogu to nije potrebno jer nigdje ne nailazi na nepremostivu prepreku koja bi ga natjerala da oklijeva i stoga ga ništa ne može natjerati da razmišlja o sebi, nedostaje mu odraz čovjeka”. Zato je Bog važan čovjeku, nedostaje mu taj odraz, odnosno oštrina svijesti. Smrt je nužna jer psiha ne može postojati kao zaseban entitet do konkretnog i fizičkog kraja kada je u pitanju krajnja individualnost.
Platon eksplicitno povezuje mudrost sa smrću. Za njega je filozofija ljubav prema mudrosti.
„Pravi filozofi umiranje čine svojom profesijom“ Isto se može reći i za važan aspekt analize koji većina izbjegava jer ubija projekciju idealnog života.
Susret s nesvjesnim je bolan poraz shvatiti da se pokoravate vlastitoj unutrašnjosti koja vas preplavljuje. U Mysterium Coniunctionis nalazimo jednu od najvažnijih rečenica koje je Jung ikada napisao: „Iskustvo Jastva uvijek je poraz za ego.“
Ovu ranu ili traumu ega predstavljaju mnoge junačke figure u mitovima koji su hromi ili im je amputiran ud. Također, značenje Ime Edip je “otečena noga”. Odatle dolazi početak napuštanja ega.
Crnjenje se odnosi na melankoliju, koja je često početna faza ispitivanja života i uvod je u terapiju ili meditativno povlačenje. Susret sa Sjenom je susret s tamnom stranom Jastva. Asimilacija u svijest dolazi kroz osjećaje krivnje, bezvrijednosti i nemoći. Potreban je postupak čišćenja koji uključuje ispitivanje i povlačenje projekcija, ali treba biti oprezan. Naime, alkemičari su znali da je faza nigreda opasna: otrovne pare olova i žive stvarale su se tamo gdje bi posuda mogla eksplodirati. Alkemičar je koristio strpljenje kao važan aspekt rješavanja problema. Čim uključimo ovu fazu u svoj život, napravit ćemo velike korake u duhovnosti.
Nikola Žuvela