Ljudsko ponašanje određeno je traženjem svetosti u nečemu. Ponekad je to religijski fanatizam, ali i radikalni materijalizam koji je danas aktualan. Ljudi vole imati strukturu, jednu religiju, jednu državu, jedan lijek, a ako ih je više, ili više mišljenja, čovjek se raspada. Zato se kaže da male zajednice žive sretnije jer imaju jedan čavao, u njima nema mišljenja, a kada ga ima onda je onaj koji misli čudak ili luđak, imaju naziv za sve što ne razumiju. Kada imate zajednicu koja misli, to je komplicirano, zato država pokušava sve pojednostaviti i prilagoditi “malom čovjeku”, ionako je on tijesto koje dobro oblikuje, dok je onaj koji misli oduvijek bio problem za društvo. Sveti čovjek je zapravo onaj koji razumije stvarnost, ali to je faza koju tek trebamo dostići.
Kada pogledamo svetost ili raniji mit o herojstvu koji smo transformirali u svetost, to je čovjekova želja da nešto obožava. Budući da više ne cijenimo religioznu svetost, ona je još uvijek živa samo u ljubavi, uzdižemo je tako visoko, a nakon toga o toj svetoj osobi govorimo pogrdnim riječima, posebno kada osoba pokaže svoje mišljenje, a mali čovjek se boji onoga koji misli. Tada, na primjer, u vezi s partnerom prijeti prekidom, a već znate daljnji scenarij. Dolazi do precjenjivanja, na primjer, partnera, djeteta, važnosti novca, uspjeha. Kada ne uspijemo ostvariti spomenute želje, stvaramo frustraciju u sebi i uspoređujemo se s drugima na način da ogovaramo onoga koji je uspio u svojoj svetosti.
Što je razočaranje dublje, to su jače posljedice koje prelaze u opsesivno-kompulzivni poremećaj. To su zapravo preokupacije u obliku ponavljajućih misli o zamišljenoj infekciji ili ponavljajućih sumnji, te agresivnih impulsa. Trenutno živimo u opsesivno-kompulzivnoj medijskoj stvarnosti gdje se nameću misli o zarazi.
Činjenica je da ljudi često prelaze na drugu stranu opsesije u blažem obliku, poput trenutne situacije s kojom se suočavamo. Nesvjesno je poznato po tome što u svijest unosi razne infekcije i opsesije jer istovremeno svijest svim silama pokušava odbaciti nesvjesno. Tako nesvjesno stvara mnoge probleme parovima u njihovoj vezi jer parovi žele zadržati statično stanje poznatog i ne razvijati se, biti zaljubljeni u sebe.
Parovi na početku svoje veze čak ni ne vide da su zaljubljeni jedno u drugo, niti se boje raspada te slike. Na taj način parovi žele ostati u svojoj iluziji kako ne bi otkrili što žele i što se želi. Zamislite sliku u kojoj ljubavnici otkrivaju svoje prave namjere i želje drugome, od te spoznaje čovjek je izgradio velike zidove hedonizma kako parovi ne bi mogli razgovarati i upoznati se. Ali priroda je osujetila taj san i mali broj parova okrenula prema rastu, a veliki broj onih koji to ne žele usmjerila je u gore spomenutu jednodimenzionalnu zajednicu, koja ima odgovor i neprijatelja za svakoga.
Odnosi su transformacija želja, i zato je ljubav za one koji žele naučiti umjetnost voljenja, tj. upoznavanje sebe.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
