Veliko obećanje koje nam nameću pokreti osobnog rasta i transformacije jest da će vas popraviti, promijeniti, transformirati. To znači da vaša priroda nije dobra i da nešto nije u redu s vama. To je izvrsna reklama koja daje vrlo dobre rezultate na Zapadu. Bit će dobro prihvaćena jer od kršćanstva nosimo nasljeđe naših predaka da smo grešni.
U jednoj seriji glavni antijunak kaže da je kriminalac, ali ne želi davati lažnu nadu drugima da će se poboljšati jer je takav kakav jest. Mnogi počnu odustajati i ne uspijevaju odustati, osjećaju se kao da su rođeni s nekom greškom, ali razlog tome je nesvjesna unutarnja Sjena koja je dobila rat protiv svijesti. To je poziv na individualnost jer kada prijeđete na drugu stranu, drugi su vas ionako zbog toga odbacili, a individualnost se stvara u samoći. Svi se bojimo Sjene zbog odbacivanja. Većina ljudi provodi vrijeme boreći se da više nikada ne vide svoju Sjenu.
Trenutak eureke je kada se oslobodimo fikcije koja nas je zarobila u lažnoj odrasloj dobi i nemogućnosti da se izrazimo. Ovo je fikcija s kojom smo intimno povezani. Da biste postali prihvatljiviji, prilagođeniji, morate se uklopiti u društvo i slijediti pravila. Često je lakše slijediti pravila društva i institucija. Ne morate razmišljati o tome što je ispravno za vas, a što pogrešno. To je kao da živite s roditeljima, ali doživotno. Nema pritiska osim osjećaja nesavršenosti u “savršenom društvu”, ali samo slijedite pravila.
Putovanje prema autentičnosti nije za svakoga i zato velika većina odustaje. U jednom razgovoru s psihoterapeutom raspravljali smo o tome koliko je ljudi spremno za promjenu. Moj optimističan stav bio je jedan posto, no oboje smo znali da je realno oko 0,1 posto ljudi spremno za autentičnost.
Ono što znamo iz psihoanalize jest da je ego identitet koji predstavlja obranu. Izgrađen je kao reakcija na traumu, sram, ranjivost u djetinjstvu. To je privremena osobnost, pažljivo stvorena kako bi sakrila i kompenzirala ono što smatrate najsramotnijim ili najranjivijim kod sebe. Svijetu pokazujemo lice koje želimo vidjeti ili koje moramo pokazati kako bismo preživjeli i napredovali.
Obično sami sebe uvjeravamo u istinitost konstruirane društvene maske ili ove lažne osobnosti, ali istovremeno se drugi dio naše osobnosti počinje buniti i donositi nam neurozu ili depresiju. Iako ulažete svu svoju energiju u ovu fikciju ili lažnu osobnost, potisnuli ste svoju Sjenu. Dublji dio vas posjećuje vas u snovima i mašti ili živi u nekoj tajnoj vezi, ili u alkholizmu u kojoj možete biti ono što želite.
Ako dovoljno dugo potiskujete taj dio sebe, pojavljuje se samosabotirajuće ponašanje, nemogućnost smislenog povezivanja događaja, nemogućnost doživljavanja radosti ili smisla, kronična melankolija, depresija i mnogi drugi simptomi, uključujući fizičke bolesti.
Ako ste se cijeli život kažnjavali zbog toga što ste drugačiji ili ste se sramili svog ponašanja, onda je krajnje vrijeme da počnete promatrati svijet iz drugačije perspektive u kojoj je poželjno odstupiti od društva koje će vas samo učiniti gorim čovjekom. Iza ove privremene osobnosti ili maske krije se autentično ja. Osvještavanje je zapravo iskrenost. Potrebno je prihvatiti izazov u kojem možemo postati oni koji čine zločine razmišljanjem, što nam otkriva da kada smo u nevolji, dio nas bi želio nasilno riješiti problem. Tada vidimo da nismo savršeni i napadamo umjesto da si priznamo da smo drugačiji i autentični i tada ljutnja nestaje. To su stvari koje vas razlikuju od drugih, čine vas onim što jeste, čine vas jedinstvenima. Sve na vama što se razlikuje od norme je individualnost. Jung je rekao: Bolje je biti cjelovit nego savršen. To je srž njegovih učenja. Prije, kada sam religiju prihvaćao idealistički i zdravo za gotovo, sramio sam se dijelova sebe jer u religiji morate biti netko drugi.
Životno pravilo je da bez obzira koliko vam neka činjenica o vama laska, shvatite zašto ste odabrali to ponašanje i koji dio sebe ste htjeli sakriti. U našem životu ima puno nepravdi, nastale su zato što ne prihvaćamo sebe, ljudi žive tuđe živote koja je prihvatljiva umjesto samoprihvaćanja.
Nikola Žuvela
