Sjećate li se prvo susreta, sjećate se prvog iščekivanja onog u kojem je ljubav uzvračena i onog u kojem ljubav nije uzvrčena. Zaljubljenost nije svijetla, dobra, ona je demonska ona nas suočava s onim najdubljim s čim ne želimo imati posla. Ona je putovanje u vlastitu dušu, gdje je on/ona postaje  dodir buđenja, a ne slijepa predanost, ona je hrabrost da volimo ono jedinstveno i autentično u drugome, pa i u sebi. Izgubio se čovjek i napustio je ono najljepše, najdublje koje smo nazvali demonskom silom jer otkriva ono što jesmo. On/ona postaje božanstveno biće ni krivo ni dužno, obožavana ljepota, ali i demonizirana kada se projekcija sruši. Volim li onda tebe ili ono što sam mislio da jesi? Ako te volim želim da budeš slobodan/na, ako te želim posjedovati, onda više nisi osoba. Volim u tebi jedinstvenost, dok većina graniči sa sentimentalnošću, prekrivenim osjećajem u kojem posjedujem. Ljubav nije posjedovanje već poštovanje jedinstvenosti u kojoj te pitam tko si, što želiš, ne mogu ti oduzeti najvredniji dio tebe i ugastiti te radi svoje projekcije ljubavi. Ljubav nije dovoljna, postaje dosadna, ali ako u angažiramo maštu onda dobiva pogled dostojan ljubavi. Stalna kreativnost mi daje moć da vidim što skrivaš ispod površine.

Hermann Hesse, u svom djelu Demian, piše: “Moja ljubav prema Evi činila mi se ispunjava cijeli moj život. Ali svaki je dan izgledala drugačije. Često sam vjerovao da nije doista samo ona osoba koju sam žudio svim svojim bićem, već da je postojala kao vanjski simbol mog unutarnjeg ja i da je jedina svrha bila da me odvede dublje u mene samog”

Za Junga je Eros kosmogonos, tvorac sve više svijesti. Ljubav je kriza koja razbija ego i otvara put ka većem biću. 

Onaj tko ne riskira taj ne živi. Kako ćeš vidjeti tko si, onaj drugi dio kojeg si odbacio jer si htio biti netko drugi, a nisi htio svoju dušu kroz koju dolazi cjelovitost. Ne možeš postojati bez druge strane, odnosno bez drugog nema duše. Svađe nije sukob, on/ona je postala ono što vidiš u njoj ili njemu, svađaš se s onim kojeg si obacio i bez čega tvoja duša ne moće biti cjelovita. Svaki život postaje cvijetan i bogat od rascjepa. Razum, obrazovanje, država dosadni život koji je istjerao ljubav koja živi od čula, opijenosti, smrtne surotnosti muškrca i žene.

„Čovjek se ne smije ničega bojati i ne smije smatrati zabranjenim ništa što duša u nama želi… Čovjek može s poštovanjem i ljubavlju postupati sa svojim porivima i takozvanim iskušenjima. Tada će oni pokazati svoje značenje, a svi imaju značenje.“ – Hermann Hesse, Narcis i Zlatousti. Ako ne možeš voljeti svoje tamne djelove, onda hodaš po plitkome, ne možeš voljeti u pličaku, ako ne zaroniš.  Najveća opasnost za ljubav nije mržnja, već navika.” – C.G. Jung