Pan je zaboravljeni bog podzemlja i nosi nemilosrdnu moć razmnožavanja prirode. Najstariji je od bogova, on predstavlja arhaični dio psihe i vlada našim instinktima i nagonima. Narodi su ga štovali kod zaštite polja i pećina. Kao i svakog boga ljudi su ga se bojali pogotovo tijekom rata jer je njegova panika mogla uništiti čak i Titane. Kao i germanskog boga Wotana, antičkog Lucifera tako je i Pana kršćanstvo pretvorilo u đavla. Kao što je postojala zemljaska politika, malo je znano ljudima da je postojala i duhovna politika o kojoj se više uči na fakultetu ili religijskim znanostima.
Naše emocije, kako je Nietzsche dobro primijetio, prije su predstavljali bogovi i zato smo se s njima bolje povezivali u prošlosti, dok smo danas otuđeni od svojih emocija i zbog njihove navale iz nesvjesnog Zapad pije antidepresive misleći da je jedini čovjek koji je moguć onaj koji je sterilan, odvojen od emocija i poslušan. Panova neukroćena seksualnost nosi impulzivnost i zanos. Njegovo sviralo buni se protiv discipline, stvarajući neodoljivu glazbu kojom priroda pjeva svakodnevno: od pjeva ptica do zvuka potoka. Pan je zaboravljeni bog pastira on uvodi mladiće u pubertet i upoznaje ih s tijelom.
Plutarh je rekao da je mornar čuo božansku objavu: “Veliki bog Pan je mrtav!” Ako se vratimo u prošlost to je bilo vrijeme kada je nastajalo asketsko kršćanstvo, dok je na Istoku budizam već stvorio samostane koje je Crkva kopirala, odnosno ovu pojavu zovemo u kršćanstvu sinkretizam tj., kršćanstvo je sastavljeno od mnogih običaja koje je uzela kao svoje. Svaka religija nastaje kao suprotnost onom starom, a u to vrijeme asketizam i Platonova pećina vladali su Zapadnim svijetom koji je stvorio veliku odbojnost od zemaljskog i materijalnog i zajedno s Indijskim asketizmom zavladala je dvije tisuća godina era duhovnosti koja se protivila seksualnosti. Pan je tako doživio sudbinu da je prirodna seksualnost postala potisnuta Sjena i gurnuli smo je u duboko u podsvijest, a ono što je potisnuto postaje zvijer. Požudni bog preinačen je kao glavni kozmički prijestupnik i neprijatelj broj jedan. Njegova neopranost životinjska grubost i dlakavost, smatrali su se odvratnim. Požudni Sveti Augustin kako bi se obračunao sa svojim porivima i nagonima nazvao ga je demonskim i optužio ga da napada dobre ljude. Tada je požuda postala prokletstvo i ako promatrate Zapadnog čovjeka on i dan danas teži da bude čist, sterilan, bez emocija i nameće taj ideal nordijskog čovjeka koji je bez ikakve individualnosti. Zapad je duboko kršćanski i dan danas se prema seksualnosti ili Panovskoj podzemnoj struji odnosi kao nečim što ga manje čini čovjekom. Sjevernoamerički indijanci nikada se nisu sramili seksualnosti, ali ono što je Zapad učinio s njome zato jer ju je potiskivao, svjedočimo o ovim razmjerima svakodnevno crnoj kronici.
Ljudska savjest postaje opterećena čistoćom bježeći od zla tijela, zato imamo duhovnost koja stalno govori o svojoj suprotnosti njoj su najveći neprijatelji seks, bogatstvo ili uživanje. Ono s čime smo opčinjeni i čime nas uči obrazovanje jest trijumf kontrole ega nad instinktom, a ne možemo se suočiti sa znanstvenom činjenicom da svugdje gdje smo uvodili seksualnu apstinenciju donijeli smo silovanje, pedofiliju i nastranost. Ne smijemo zaboraviti da su Sjeverne Zapadne zemlje s najvišim postotkom kanibalizma.
Mi smo kultura koja je opsjednuta moralnim kodeksom abrahamske vjere koju su preuzeli kako kršćanstvo tako i Islam, a u filozofiji su je preuzeli stoici. Ponovno je potisnuti bog Pan eksplodirao u prošlom stoljeću i pojavio se u umjetnosti i industriji i postao kroz kapitalizam obožavan i tako vlada istim tim svijetom koji ga je odbacio. Sve što je odbačeno iz ljudske psihe se vraća sve dok taj aspekt prirode ne asimiliramo. Naši preci su pogriješili i na našoj generaciji je da ispravimo ovu nepravdu prema ovom polaritetu naše prirode.
Freud je oživio ili utjelovio Panovu požudu, on je nesvjesno bio nosioc arhetipa Pana, ali, naravno, Pan nije rješenje, on je samo jedna dio naše prirode. Cijenu odsijecanja ovog nagona smo platili neurozom, depresijom, anksioznošću i paničnim napadajima. Pan vlada panikom. Kada ljudi danas kažu da su opsjednuti paničnim napadajem oni ne mogu reći opsjednut sam bogom Panom ili potisnutim podzemljem svoje duše koju sam odbacivao cijeli život jer sam vjerovao u sterilnog obrazovnog čovjeka. Jung je shvatio da izbacivanje arhetipova i rituala predstavljaju arhetipske sile koja opsjedaju današnjeg čovjeka i danas je taj duh iz boce ponovno ljude opsjeo najvećim zvjerstvima. Sjetimo se pandemija i kako nas je opsjeo bog panike. Današnji Pan živi u medijima i ludostima s kojima opsjeda neuke s prijelomnim vijestima ili iracionalnim svađama na mrežama. Demonizacija seksualnosti i idealiziranje nevinosti stara je taktika svih religija, a danas je ponovno živa i u pozadini Pan ismijava naivne koje bježe od svoje prirode koju proglašavaju zlom.
Jung je upozorio da odsijecanje svjesnog pristupa arhetipskim silama dovodi do uspona fašizma i drugih masovnih pokreta vođenih bijesom. Pogledajte retoriku na sadašnjim izborima kod nas ili ono što se dešava na izborima u SAD-u ili Rusiji. Ne možemo odrezati svoju prirodu i njenu moć, potrebno je obnoviti zdrave instinkte, Danas je Europa opsjednuta sterilnim čovjekom i ekologijom, ali potrebna nam je unutarnja ekologija. Odbacili smo ono divlje, a to su božanske zvijeri koje nas opsjedaju, zvijeri koje kada ih odbacimo postaju još divljije poput Ukrajine, Palestine i momentalnog rata u Africi. Kako se odnosimo prema unutrašnjem Panu u nama ogleda se u načinu na koji se odnosimo prema prirodi oko nas. Ne ponavljajmo greške svojih predaka, odbačeni Pan nas je kaznio u prošlom i ovom stoljeću s najgorim strahotama i uništenjem okoliša, zagađenim oceanima i rijekama. Uništenje prirode ustvari je uništenje unutarnjeg Pana kojeg preziremo u sebi. Zapadnjak prezire osjećajnost, nježnost i intimu, on ne može stvoriti Kama -sutru i zato je morao osuditi svojeg unutarnjeg Pana.
Nikola Žuvela
Nova knjiga
