Danas se govori i vjeruje da se svijest razvija. Brojke govore drugačije, a oni koji rade s ljudima mogu potvrditi da stanje odnosa kako partnerskih dako i odnosa s drugim ljudima nikad nije bilo gore.
Postotak ljudi koji stvarno rade na sebi je od 0,1 do 0,3 kako kaže Ken Wilber. Čovjek se ponaša poput njihala koje se kreće prema tome kako se vanjski društveni polariteti okreću. Tehnologija i poduzetništvo čak su nadmašili sadašnje ljudsko znanje. Znanost procjenjuje da će do 2027. godine umjetna inteligencija nadmašiti ljudsku. Danas smo u takvoj fazi razvoja da možemo živjeti u društvu u kojem tehnologija može odraditi većinu poslova. Zato su društveni polariteti tako veliki. Danas možemo živjeti samostalno kroz prirodne koncepte održivosti prirode i čovjeka, ali većina se boji takvog načina života, brani se od promjena. Ljudi biraju sebi slične kako bi se vratili u stanje srednjeg vijeka gdje uvijek imaju krivce za svoje neuspjehe birajući nesposobne vladare kako bi opravdavali vlastiti strah od promjene. Oni se u tom okruženju poznatih neprijatelja osjećaju sjajno, pitanje je kada ćemo ponovno pokrenuti srednjovjekovni progon pametnih dok, s druge strane, imamo pokret veličanja budala koji imaju status božanstva. Kroz povijest nalazimo da su svi oni koji su na putu individuacije bili proganjani. Oni koji u tišini rade na sebi znaju da je vanjski svijet polaritet u kojem ljudi ponekad biraju lošu stranu kada im dosadi dobra strana.
Čovjek danas ne nalazi sebe, onda čovječanstvo stvara ideologije. Umoran je od demokracije jer konformist o njoj ne želi razmišljati, negdje duboko u sebi toliko je autodestruktivan da si ne može pomoći, pa postaje pijun jer je žedan mržnje.
Jung je ovako opisao današnjeg čovjeka: „Često je tragično vidjeti kako čovjek uznemirava svoj život i živote drugih i ostaje potpuno nesposoban uvidjeti koliko tragedija potječe od njega i kako je on neprestano hrani i nastavlja dalje. Naravno, ne svjesno – jer on je svjesno uključen u zanos i proklinjanje nevjerničkog svijeta. ”
Ali potraga leži u neočekivanom izvoru. Evo što kaže jedan od Jungovih pacijenata: „Iz zla mi je došlo puno dobroga. Šutjeti, ne pritiskati nikoga, biti pažljiv, prihvaćati stvarnost – uzimati stvari onakvima kakve jesu, a ne onakvima kakve sam ja želio da budu. – Radeći sve to, došlo mi je neobično znanje, ali i neobične moći koje prije nisam mogao zamisliti. Tako da sada namjeravam igrati igre života, biti prijemčiv za sve što dolazi na način, dobro i loše, Sunce i Sjena se zauvijek mijenjaju i na taj način prihvaćam svoju vlastitu prirodu sa svojim pozitivnim i negativnim stranama. Kakva sam budala bio! Kako sam pokušao prisiliti da sve ide onako kako sam mislio da bi trebalo.” Jung kaže: “Poštivanje običaja i zakona vrlo lako može biti plašt za laž toliko suptilnu da je naši sunarodnjaci ne mogu otkriti. Može nam pomoći da pobjegnemo od svih kritika, možda čak i da nas prevare da povjerujemo u svoju prividnu pravednost, ali duboko u sebi, ispod površine savjesti prosječnog čovjeka, čuje se glas koji šapuće: “Nešto nije u redu.” , bez obzira na to koliko to podržava javno mnijenje ili moralni kodeks.”
Kao što vidimo, vanjske promjene su njihalo dobra i zla od demokracije do totalitarizma. Unutra je identično njihalo, ali samo unutra smo pozvani spojiti muško i žensko, nepremostive polaritete, a to je pravi razvoj svijesti koji čovječanstvo nije doseglo, to je, kako alkemičari kažu, u nigredo fazi, još uvijek uči kroz krize, bolesti i kazne.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terpaeut
