Ideja koju sin ima o svom ocu je osjećaj veličine, za koji je djelomično odgovoran pravi otac, tj. prava odgovornost leži na sinu. Hoće li sin vidjeti kako je opsjednut veličinom da želi postati punopravni član društva, to je zapravo udica, koja mnoge vodi do katastrofalnih krajeva. U odrasloj dobi otac je zapravo glava i premijer kao nositelj svog plemena. Ako sin odraste, prihvaća odluku i odgovornost koja mu daje sposobnost da prihvati sebe. To znači da kada sin kritizira ili hvali svog oca, uvijek govori o sebi, odnosno kada kritizira ili hvali sebe, to čini iz pozicije projiciranja očeve slike. Ako sin usporedi svoje postupke sa stvarnošću, tada će vidjeti da njegova slika o ocu ne odgovara stvarnom ocu i da je u svakom slučaju besmisleno pripisivati ​​ocu očinske kvalitete. Obično se ta pogreška ne razumije i opet se pokušava pronaći greška u nekome drugome, gdje se stalno vraćamo na činjenicu da je mišljenje teško, stoga većina sudi. Ako je sinov Eros slabo razvijen, onda je njegovo ponašanje prema ocu takvo da je ili ravnodušan ili ljut na njega zbog očeve nedosljednosti i drugih elemenata njegovog ponašanja, koje se nikada ne ponaša prema slici koju o njemu ima.

Zato sin misli da ima puno pravo osjećati se uvrijeđenim, neshvaćenim ili čak prevarenim. Ali ono što nas sve zanima jest to ako znamo objasniti razlog zašto je netko ljut na svog oca ili majku, zašto ta osoba nije promijenila svoje ponašanje? Ako bismo tu sliku proširili na čovječanstvo, onda su očevi ljudi zamijenjeni pravilima društva, država je otac, a religija majka. Svijest o tim principima čini se lakom, ali ljudi na svim razinama žive tim principima koji su poput bogova u ljudima. Istjerali smo Boga, ali danas je Bog država i porezni sustav.

U vezama sin traži majku, a ako nije ostvario tu funkciju oca u sebi, onda je poput uplakanog djeteta koje kritizira u vezi ili je ljubomorno, nameće ženi kroz ljubomoru lažni autoritet oca, koristeći retoričke laži koje pretvara u argument protiv žene. Ljubomora je sumnja u sebe koju zatim pokušavate projicirati na partnericu. Rješenje je kontinuirano promatrati te uloge koje se događaju svaki dan, a najbolje ih je promatrati u vezama jer se tu susrećemo s našim intimnim dijelom sebe koji projiciramo na partnericu, i što više postajemo svjesni tih uloga, to imamo veće šanse za stvaranje veze.

Nikola Žuvela