Individualnost se ne uči i ne cijeni u obrazovnom sustavu jer ona pokreće najveću snagu u čovjeku. Kada najveću evolucijsku snagu zatomite, onda imate prosječne i nezadovoljne ljude. Još u plemenima svaki muškarac se razlikovao od drugog tako što je imao ili pero ili neku boju na licu koja ga je odvajala od drugih. Taj simbolički aspekt koji danas ne postoji znak je individualnosti u ljudskoj prirodi.

Društvo i država od nas želi napraviti prosječnog čovjeka i ojačati što može više u njemu poslušnost. Psihologija je potvrdila da je 95 posto djece talnetirano, ali možda na kraju samo jedan promil izrazi genijalnost pa nam to dovoljno govori o tome da čovjek sebe ne vidi u cilju.

Dakle, kada čovjek slijedi društvena pravila, tada nastaje katastrofa. Recimo, neka osoba ne cijeni svoje kvalitete, započne raditi posao koji mrzi i onda od te odluke postaje žrtva nekog poduzeća koje na kraju propadne jer tamo je 99 posto sličnih ljudi sa sličnim stavom. Kada ta osoba ne razvija svoje kvalitete ona prirodno optužuje vlasnika poduzeća ili državu. U svijetu postoji dva posto sociopata i oni prihvaćaju čovjekovu glupost i naivnost i iskorištavaju je do maksimalnih granica. Sociopati su nužno zlo prema sociologiji i ljude nesvjesno razvijaju. Ipak,na kraju ljudi doista jako malo toga nauče. Nevjerojatna je činjenica da u epidemiološkim udžbenicima se nikada za ovu vrstu virusa ne poduzimaju totalitarne metode, a ljudi su ih prihvatili bez ikakvog pogovora. To znači da je spomenuta individualnost i talent u ljudima potisnut i da ova individualnost nema za sada veću snagu.

ÄŒovjek od samih početaka sam sebe detonira lažnim odnosima u kojima većinom pati jer druÅ¡tva su zasnovana na usporeÄ‘ivanju s drugima i natjecanju a ne na prihvaćanju čovjeka onakvim kakav on jest. Upravo je u individualnosti snaga jer samo odbacivanje druÅ¡tvenih obreda čovjeka čini jakim i nezavisnim. Ljudi često kažu, da mi je znati u čemu sam dobar, ali malo tko pokuÅ¡a vidjeti u čemu je dobar. U promilima će ljudi otići na neki tečaj kiparstva, slikanja, učenja nekih zanata ili novih znanja. Zna čovjek duboko u sebi da bi to promijenilo njegovu druÅ¡tvenu filozofiju jadikovanja u kojima su stvarali ideologije i u kojima se stalno pozivamo na spaÅ¡avanje “jadnih”. Umjesto da učimo djecu njihovoj individualnosti, da je promatramo kako se razvija, učimo ih uniformiranosti.

Stalno nas se ucjenjuje s time da pomažemo “nemoćne” ne videći da ih druÅ¡tvo stvara svojom uniformiranošću i guÅ¡enjem individualnosti. S druge strane, neprestano nam se nameće teorija o novom druÅ¡tvu, ali sve te nove teorije se uopće ne bave individualnosti. Uzmimo talent Nikole Tesle koji je milijardama omogućio poslove, ali nevjerojatno je ignoriranje ove činjenice. Jungova psihoterapija i indijska filozofija se bave razvojem individualnosti, oni ne daju nikakvu važnost kolektivu jer to je rulja koja nema vrijednost i koja je vodila mnoge ratove. Upravo ti dobri ljudi kojima je kolektiv svetinja danas su nas ponovno doveli do totalitarizma, zakon posluÅ¡nosti. Ingoriranje individualnosti vodi čovjeka u katastrofe.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i teraput