Živa ili Merkur, najvažniji i najsloženiji je element u jungijanskoj alkemiji jer on nije samo jedan element već arhetipski duh koji prožima sve stvari. Merkur je svijest u najfluidnijoj, najpromenljivijoj formi, te psihička energija koja teče, mijenja oblike i povezuje suprotstavljene elemente poput svijesti i nesvjesnog. Zbog toga se često naziva posrednik ili mediatorm a karaktersitike su mu promjenljivost i dvosmislenost, kao tečni metal, Merkur je neuhvatljiv i tečan. U psihi, to je naša sposobnost prilagođavanja, intuicija, lukavstvo i nemirni duh. On ima sjedinjujuću ulogu. On je element za sveti brak (coniunctio) između suprotnosti. Spaja muško i žensko, svjetlo i tamno, plemenito i nisko. On je zatvoreni ili fiksirani duh koji je cilj alkemijskog djela, trajno, osviješćeno stanje uma. U Jungovoj psihologiji predstavlja Self (Jastvo) u njegovoj cjelovitoj, transcendentnoj formi, ali i proces kroz koji Ego svjesni dio osobnosti stupa u kontakt s nesvjesnim. Merkur je rijeka što teče kroz korito mraka, on je jezik kojim noć govori s danom. On je ptica selica bez granica, čija krila dotiču i sol i sumpor, noseći pismo od svjetlosti i pepela.On je sok u stabilu drveta, tajna promjene u srcu kamena.
Sumpor je princip suprotan, ali komplementaran Merkuru. On je afekt, strast, emocionalna energija i volja. To je ono što pokreće, što gori u nama. To je princip individualnosti i želje. On je aktivni princip a u klasičnoj alkemiji, Sumpor se često povezivao s muškim principom, a neke tradicije ga povezuju s Jupiterom. On je ono što čini osobu jedinstvenom i predstavlja naše najdublje želje, ambicije, ali prkos i gnjev. Ipak, treba razlikovati Sumpor koji je neprerađen u Saturnu. Ovo je mrtvi ili zagađeni Sumpor. To je strast koja se pretvorila u pohlepu, gnjev u cinizam, a životna snaga u inerciju i depresiju. To je Sumpor zarobljen u materiji, nesposoban da gori. Također, imamo i sol u Saturnu. Ovo je smrtonosna Sol. Ona ne čuva i ne daje okus kao Mjesečeva Sol, već konzervira tamu, očaj i otrov. Predstavlja krutost Ego koje se ne želi promijeniti.
Sumpor nije pojam, on je vatra u krvi, gorući ugljen ljubavi koji ne miruje, sjeme gnjeva siromaha protiv tirana. On je žeđ koja nas tera da pijemo iz izvora, i bijes koji ruši zidove. Bez njega, kakva bi bila ljubav? Samo sjena u ogledalu.
U psihologiji predstavlja libido (psihičku energiju) u njenoj najsirovijoj formi. To je energija našeg psihičkog života. Ako je Merkur svijest, Sumpor je sadržaj koji pokreće tu svijest ili naše strasti i komplekse. Saturn ili olovo predstavlja ograničenje, tamu i početak transformacije
Saturn je u alkemiji tradicionalno povezan s olovom, najnižim i najtežim metalom te fazom nigreda, crnine i rastaljenja ega. On simbolizira početnu točku Velikog Djela tj., sirovi, nepročišćeni materijal. Saturn predstavlja stanje duše opterećene kompleksima, traumama, krivicom i materijalnim brigama. Ova tama i težina nisu besmislene, ona je neophodan temelj transformacije. Da bismo se transformirali, moramo se suočiti s onim što je u nama najteže i najmračnije. Saturn je crno crnilo (nigredo),prva faza alkemijskog procesa, gdje se stari identitet raspada. Saturn je olovo u kostima radnika,tegoba koju vučemo kao volovi. On je rana od detinjstva koja ne zarasta, prazan trbuh u sumrak. Ali u toj tami, u tom rudniku poniženja, leži zlato našeg dostojanstva, čekajući da ga vatra srama iskopa.”
U jungovoj psihologiji predstavlja Sjenu dio osobnosti koji je potisnut u nesvjesno i predstavja sve ono što nas ograničava i čini nesavršenim. Rad na Saturnu znači suočavanje sa Sjenom i prihvaćanje vlastitih ograničenja.
Sol je bit, individualnost i svjesni princip koji daje formu, čvrstoću i individualnost. Sol povezuju s planetom Mjesecom. Sol je ono što ostaje kada se sve prolazno i nebitno isprži ili rastvori. Ona začinjava i čini stvar jedinstvenim, ona je rezultat procesa. Dok je Merkur tečan, a Sumpor zapaljiv, Sol je čvrsta, stabilan princip koja daje formu i strukturu psihičkom materijalu u procesu sazrijevanja kao konačni rezultat. Sol predstavlja aspekt Jastva, ali onaj dio koji je postao svjestan, konkretan i ostvaren u stvarnom svijetu. Sol nije kraj puta, ona je znoj na čelu nakon što smo se borili sa životom. Ona je ukus suza i mora, stvaralačka snaga koja čuva od zatora i zaborava. Mi smo sol zemlje, a filozofski kamen je naša spremnost da volimo i patimo
u svakom trenutku, ponovo.
U jungovoj psihologiji sol predstavlja ono integrirano svjesno “ja” koje je apsorbiralo mudrost iz susreta s nesvjesnim a to je u alkemiji Merkur, iskalilo je svoju strast što predstavlja Sumpor i preživjelo tamu Saturna ili integraciju Sjene. Kada bi se odmakli od Junga i alkemije shvatili bi da alkemija nije u loncu, već u dodiru dvije ruke koje se sreću u mraku. Kralj i kraljica su seljak i ribar koji dijele kruh i priču. Filozofski kamen nije kamen, već zajednica koja gradi most
od svoje nade…
Nikola Žuvela
