[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Pošto ne volimo sebe ljudi su skloni vraćati se u stanja zaboravljanja. Da li se radi o alkoholu, opijatima, drogi, čežnji da otputujete negdje daleko kako bi pobjegli od sebe i društva u kojem se nalazite? Ili se radi o prekomjernoj potrebi za seksom, gdje se isto tako pokušavate izgubiti u strasti umjesto u vođenju ljubavi što je teže jer trebamo osjećati i davati. Želja za zaboravljanjem nastaje jer se osjećate prazni; imate osjećaj da vas jednostavno nema. Osjećate ništavilo i to ništavilo postaje nešto što podsjeća na ponor. Čim ste blizu ponora, prestrašite se i pokušavate bježati u sve vrste pijanstva koje društvo proizvodi.

Duboko u čovjeku se nalazi praznina: zbog toga ste u bijegu od vlastite dubine i praznine. Buddha je taj ponor ili prazninu zvao “ne-sopstvo” – annata. Kada meditirate, nitko unutra ne postoji osim praznine. Kada pogledate u nutrinu, vidite beskonačni prostor – unutraÅ¡nje nebo, ponor bez kraja. Dok gledate u tu zastraÅ¡ujuću dubinu, počnje vam se mutiti u glavi, te bježite. Gdje god se u sebi okrenete, ta vas praznina prati, ali to je vaÅ¡a priroda, Meditacija nije niÅ¡ta drugo nego približavanje vlastitoj unutraÅ¡njoj praznini. Ona je prepoznavanje, življenje unutar toga, a velika većina izbjegava isto, zato kada vidimo da netko hoda sam, primjerice Å¡umom, osjećamo nelagodu, pitamo se zaÅ¡to hoda sam? Mi imamo kolektivan strah od osjećaja samoće i praznine. Ipak, nakon dužeg meditiranja i konstantnog vježbanja, praznina se preobražava u puninu života. Kada ne bježite, ona postaje čudo u kojem počinjemo uživati jer ona je sama po sebi čista i neokaljana. Praznina ne može biti okaljana ničim jer je prazna. RaÅ¡irena kriza sterilnosti u suvremenoj svijesti opterečena je skepticizmom i materijalizmom. Suvremena praznina potiče tjeskobu, očaj, gubitak smisla i ovisnost. Ta nas praznina uranja u čežnju za Erosom. Eros nam pomaže da radimo na snovima, aktivnoj imaginaciji, kreativnom izražavanju i aktivnim radom na odnosima može stvoriti transformaciju. Jung kaže da taj proces “ubrzava sterilnu divljinu duÅ¡e kao Å¡to kiÅ¡a ubrzava zemlju”. U snovima se tada javlja mandala, simbola Jastva koje pokazuje naÅ¡e povezivanje s psiholm ili duÅ¡om. “

Za kraj zaključiti ćemo o praznini kroz aspekt Anime i ženskog citatom Junga: “Praznina je velika ženska tajna. To je neÅ¡to apsolutno strano čovjeku; ponor, neispitane dubine ili yin (yin-yang aspekt). Jadnost ove isprazne niÅ¡tavnosti ulazi u njegovo srce (ovdje govorim kao muÅ¡karac) i čovjek je u iskuÅ¡enju reći da to sačinjava cijelu “misteriju” žene. Takva žena je sama sudbina. ÄŒovjek može o tome reći Å¡to mu se sviÄ‘a; biti za ili protiv, ili oboje odjednom; na kraju on pada, apsurdno sretan, u ovu jamu, ili, ako ne, propustio je i zeznuo svoju jedinu priliku da od sebe napravi čovjeka. U prvom slučaju ne može se opovrgnuti njegova luda sreća, a u drugom se njegova nesreća ne može učiniti vjerojatnom. “Majke, majke, kako to jezivo zvuči!” Istočnjačka praznina ili praznina meditacije jest uranjanje u vječno žensko ili Animu u kojoj su alkemičari pronaÅ¡li svoj smisao potrage.

Nikola Žuvela

[/two_third]