Kazna i traume iz djetinjstva uzrokuju da kasnije u životu biramo partnera koji kažnjava nas ili mi njega. Takve osobe postaju manipulatori u vezi jer im je uvijek potrebna pažnja i odanost kako bi potvrdile savršenu sliku o sebi. Takve veze doživljavaju ljubav kroz patnju, dok narcizam donosi nanošenje patnje kroz koju se Narcis hrani. Jasno je da je problem nastao u djetinjstvu. Bježeći od boli, pronašli smo zadovoljstvo i bijeg od problema u patnji. Ego je skriven u maski kojom se predstavljamo svijetu, ali to je mali dio naše psihe koji je stvoren u djetinjstvu i služio nam je kao sredstvo za preživljavanje raznih situacija odrastanja. Da bismo se riješili takve identifikacije, potrebno je stati iza te slike, a to znači potpuno napustiti sve što smo lažno stvorili kao sliku o sebi. Iza toga leži naše pravo Ja.
Međutim, uzrok drugih abnormalnosti u odgoju su obiteljski obrasci koje su vrlo jaki i ne dopuštaju napredak zbog emocije straha kao dominantne emocije psihe. Obiteljski obrasci se temelje se na obiteljskim programima u kojima je hijerarhija najvažnija. Nitko neće napredovati ako se ne riješi tih nesvjesnih identifikacija. Ipak, strah od obitelji i osude društva prejak je kod ljudi i zbog toga ovaj koncept ucjene i represije stvara svu moguću bol među ljudima.
To je sudbina istine. Onaj tko želi znati ne može slijediti ono što drugi govore, a obitelj je stisak koji vas želi vratiti u patnju i kontrolu. Sve što roditelji žele je programiranje jer su zarobljeni u društvenom programirmu kažnjavanja i nametanja osjećaja krivne. Ego je vezan za obitelj i opstaje na temelju narcizma, koji ne dopušta razvoj ljubavi, pa ne može postojati među parovima. To je uzrok najvećeg broja prekida. Roditelji ne znaju istinu i ono što žele za nas uglavnom je pogrešno.
Poanta je napustiti mentalitet “ovaca”, jer on stvara kolektivne ratove i krize. Većina ljudi živi u tim programima i zato formiraju stanje u kojem im je potreban tata koji ih obično vodi u propast. Zbog takvog mentaliteta i programa, obično biraju da ih vodi osoba slične inteligencije kako bi mogli sigurno živjeti u programima, gdje zakonskim odredbama gube sve više prava tako da građanin stalno ima osjećaj kazne i hijerarhije koji je dobio u djetinjstvu.
Bez prevladavanja obitelji, čovjek ne napreduje, ali to ne znači istovremeno i svađu s obitelji. Kao civilizacija, još nismo registrirali narcizam kao bolest jer se većina obitelji i veza temelji na njima, tako da ljubavne priče doista izgledaju kao tragične bajke. Pogrešan odgoj, kao i pogrešno obrazovanje, početak su stvaranja novog čovjeka i prava revolucija, ali ljudi bi trebali primijetiti koliko je pogrešan odgoj dubok i koliko nas stalno vodi do pogrešnih zaključaka.
Nikola Žuvela
nikola@vedski-jyotish.net
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
