Kad čovjek odraste, ne brinu ga titule, ne brine ga mišljenje intelektualaca, susjeda, nacije, okoline. Ne mari za vožnju i povlači se u jednostavan život s prirodom. Tamo je primljen jer mu se tamo ne sudi. Kamo god idete, osuđuju vas. Vaš život se sastoji samo od osuđivanja drugih i zato se velika većina ljudi umori, zato ljudi imaju želju da se povuku jer im stalno netko govori što im treba, od toga što nosite, kako ste. Što ste recimo, kako si napisao riječ s tvrdim ili mekim Ā, što si završio, koliko imaš novaca, dok ti nije dobro u vezi zbog ovoga ili onoga i tako unedogled.
Čovjek kad odraste polako zatvara ta vrata jer ne želi sebe osuđivati, zna da su to sve društvene konvencije, točnije čovjek toliko osuđuje jer mu se želje nisu ostvarile i mora se oduštiti. ta frustracija negdje, pa zato svi ostali moraju platiti. Cijeli život sam se potiskivao da ne budem ono što jesam, a očekivano odobravanje i priznanje na kraju se nije dogodilo. Čovjek sluša što mu roditelji govore, u školi, na fakultetu, a onda dobije plaću koja mu nije dovoljna za život, promatra kolege koji nepravedno napreduju, do čelnih pozicija u društvu dolazi korupcijom, polako shvaća da je potratio život za lažno laskanje. Kad se potiskuješ trideset ili četrdeset godina, misliš li da se čovjek okrene razmišljanju i traženju uzroka? Ne, čovjek se ne može fokusirati na sebe i vidjeti da je sustav postojao samo da bi orlovi mogli biti u svom gnijezdu i da ste bili pijun u korištenju svojih najboljih resursa i da ste tako lako odbačeni. Pravno, čovjek ne shvaća da je zaposlenik, to je shvatio davnih dana, kad ga je društvo potpuno odbacilo, u čekaonicama se čuje taj osjećaj odbačenosti.
Sjetite se onog blaženog osjećaja kada ste dobili otkaz i u sebi tada osjetite koliko ste dali za tvrtku i koliko ste svog truda, znanja i ideala uložili, a koji su sada odbačeni. Namjerno koristim riječ investirati jer ljubav koja nas uči je traggačka d.o.o. koju su ti skrojili, dobio si bedž ili status i mislio si da si ti taj bedž, iznutra znaš da je to laž, ali sada je kasno, toliko si se uprljao lažući sam sebe da je teško krenuti leđa.
Odrastao čovjek zna da ne može zadovoljiti društvo, društvo i nezrelog partnera. Osim toga, društvo je postavljeno tako da smo mi nešto što sam čovjek nije, odnosno nismo savršeni, a cijeli sustav vas uči da budete savršeni, iako je posljedica savršenstva opsesivno kompulzivni poremećaj. donosi neizlječivu bolest.
Bajka o golom caru govori upravo o odjeći koje nema. Odrastao čovjek ne sudjeluje u tim igrama jer zna da ne može zadovoljiti gladnog i žednog, a to je bit samog ega. Pokušati biti netko tko ne možeš biti potpuno je promašena koncepcija života. Perfekcionizam nije samo društveni, on živi i u vjerskim organizacijama koje su vješto izvrnule učenja i tamo nametnule perfekcionizam tako da je sve što unaprijed učiniš krivo, unaprijed što god netko učini da ti kaže da si kriv, a krivnja je velika zločin koji se lažno stavlja na pleća ljudi da nose nešto što im ne pripada. Živjeti svoj život je hrabrost, što znači da vas okolina neće razumjeti, zato odrastao čovjek ne objašnjava svoje postupke, živi jednostavnim životom i radi samo ono što mu srce kaže.

Nikola Žuvela