Razgovor s unutarnjom Animom zadatak je muškarca u asimilaciji svojih osjećaja i odnosa sa ženom. Evo jednog odlomka nepoznatog muškarca:

– Cijelo ljeto kao da si nestala, kupao sam se u sreći i Suncu, veselo, ali nedostajao mi je tvoj dodir i inspiracija.

  • Pogledaj nebo u kojem nema odsjaja mora, tako i muškarac bez duše nema mogućnosti vidjeti dane sadržaje nepoznatog otoka ljubavi.

  • Nekako život bez poetičosti bio bi dosadni zagrobni život.

  • Nekako bi trebalo da se probudiš sanjalice, dječak koji gleda odraz može li dugo živjeti na oblaku sreće?

  • Da, kada sam tebe joÅ¡ gledao u drugim ženama bio sam u oblaku, neprestano sam dobivao odbijanje, nisam htio vidjeti da su one nosile zemlju, želju za sigurnošću, bila je to ujedno odbijajjuća majka.

  • Pogledaj ljubav koja je ostala iza tebe avet, Darija je tvoja joÅ¡ uvjek bol kojoj ne dopuÅ¡taÅ¡ da ode, hraniÅ¡ se njome, odbijaÅ¡ napustiti sjetu. HraniÅ¡ se njome, ali uzmi stvarni osjećaj, a ne oblik, pretvori tu odbačenu kreativnost da blisata na obzoru koji pogled ne može dostići

  • ZaÅ¡to me mučiÅ¡ sa Darijom tko je ona, razgovarali smo o tome prije 16 godina, zvao sam te i pitao Å¡to je skriveno u njoj. Prije par godina sam sanjao nju kao kraljicu koja me prihvaća, gdje je ona nestala?

  • GledaÅ¡ ali ne vidiÅ¡ oblake sanjalačke, spusti je iz misli dole i vjeruj, ne u projekciju nego u ono Å¡to ona nosi.

  • Ako je sada zamislim ona je nosilac gracioznosti, držanja koje liječi, granice koje mi nedostaju.

  • Ona je bila tvoje sjećanje, bila je prijateljica duÅ¡e i pokretač onog dobrog i onog loÅ¡eg. Budi se s njome i tvoja duÅ¡a.

  • Ali fali nježnosti, kao je nestala…

  • Da, zanimljivo ali, želimo one koji nas neispunjavaju, od njih tražimo nježnost..

  • Izgleda da onda tražimo samo ono sanjalačko, a niÅ¡ta stvarno?

  • Tako nekako.

  • MisliÅ¡ li da je moje djelovanje pomalo promaÅ¡eno?

  • MisliÅ¡ li da postoje kategorije osim u ovome svijetu? OstajeÅ¡ na nivou sljedbe, a ne izvora. Kada zamisliÅ¡ izvor u sebi Å¡to osjećaÅ¡? Osjećam toplinu i prihvaćenost  kao da izvor liječi moje donje djelove. ZaÅ¡to se stalno vraća Danijela, netko tko me je odbacio i odbačeno se vraća?

  • Tako je odbacio si taj dio sebe. Ali to je čista ovisnost i ono Å¡to me je povrijeÄ‘ivalo i držalo na dnu. Ona je ono Å¡to sve proživljavaju moji klijenti i od toga se ne miču.

  • Da, ali iracionalno i ono neukrotivo te privlači, to je dubina duÅ¡e ili duh dubine. Kao da me sidro vuče prema toj dubini koja me odredila i usmjerila ovdje gdje jesam. IzaÅ¡ao sam kao novi, stari dio je umro, naivni, koji je mislio da je pun ljubavi, ali u praksi nije pronaÅ¡ao ono Å¡to je mislio da jest. MožeÅ¡ li mi reči Å¡to je onda stvarno? Ljubav je za one koji napuÅ¡taju ovo sada i hodaju po pustinji kako bi ostavili sve za sobom. Sve staro mora umrijeti, otkriti nove putove jer tamo ljubav jest. Ovdje na ovom svijetu ljubav je odbačena. Ostavi svoju duÅ¡u na tom izvoru i znti čeÅ¡ Å¡to ti govorim. Gdje me vodiÅ¡ Animo?

  • Tamo unutra svaki korak će ti se isplatiti, ne smije biti na njemu ni trunke tuÄ‘eg, ovdje je sveto mjesto samo za dvoje koje postaje jedno.