Postoje nesretne ljubavi u kojima preranim odlaskom izgubimo najbližu osobu, ali takvi primjeri su puno rijeđi u praksi. Više je onih veza koje navodno nesretno završavaju. Danas živimo u civilizaciji koja misli da se ljubav događa sama od sebe i da je samoodrživa. Ovaj narcisoidni stav predstavlja emotivno shvaćanje djeteta od osam godina i na tom emotivnom stupnju razvoja se odvijaju današnji odnosi što je potvrdila psihoterapija. Život se odvija po principu, učite kako biste stekli izvrsne vještine od kojih ćete zaraditi, a onda će se veza dogoditi, odnosno kao da ona dolazi kao zasluga napornog potiskivanja sebe. Odnos je stavljen na drugo mjesto jer se veliki ideal lažnog zemaljskog raja ne smije kvariti osjećajima za koje vezujemo samo emocije koje su povezane sa srećom ili površnim izmjenama osjećaja. Idemo u školu da nešto naučimo o životu, a nakon 12 godina školovanja ne postoji predmet, a kamoli rečenica koja govori što je život. Na tim temeljima krećemo u odnose u koje ulazimo bez ikakvog znanja, odnosno kako nekakva perad koja se priprema za skanuće, u našem slučaju emotivno smaknuće.
Evo jednog primjera iluzornog odnosa. Igor je nakon nekoliko veza u kojima su ga djevojke ostavljale u potrazi za nečim idealnim, barem su mu tako govorili, upoznao Lorenu koju je upoznao na poslu. Svidjela mu se, ali cijela veza se sastojala od par poljubaca. Nakon toga, razvila se platonska veza koja je trajala dosta dugo, ali to je bilo sve. Igor je pronašao novu vezu, Lorena se udala, no nakon nekoliko godina partner ju je prevario. Mogli bismo reći, Lorena je mogla izabrati Igora, ali nije. Takve veze obično indijska tradicija zove karmom u kojoj je Igor u prošlom životu ostavio Lorenu, a sada Lorena podsvjesno osjeća otpor prema Igoru. Iz naše kulture takvo zaljubljivanje objašnjavamo opsjednutošću epskim mitovima o ljubavi koji velikom većinom završavaju nesretno. Igor se kao u nesretnim ljubavnim mitovima osjeća ostavljen gdje je probudio duboku ranu Kralja Ribara koju je nosio desetljećima. Igoru inektualna objašnjenja nisu bila dovoljna koje je imao o tom odnosu. Njegovo pitanje zašto se to dogodilo zapravo je bio tvrdoglavi zahtjev da ostane u vezi koja nije imala veze sa stvarnošću. Lorena uopće nije bila osoba kakvom ju je doživljavao. Voljela je izazove, kratke romanse, birala je atraktivne muškarce, ona je nosila u sebi arhetip Afrodite. S druge strane, Arsenov je idealizam uvijek bio ogroman, zato su lekcije bile teške. To je kao kad mnogi iseljenici odu u drugu zemlju i odbijaju prihvatiti kulturu te zemlje i prema toj drugoj naciji odnose se s nepovjerenjem, ali istodobno ih privlači zemljkski raj, odnosno hedonizam koji je privlačan, ali istodobno u sukobu s religijskim uvjerenjima.

Tako je i s vezama, ljudi odbijaju vidjeti nešto novo, prepustiti se novom pogledu na odnos u kojem poštuju sebe i bore se za odnose, ne na način da osjećaju strah nego razvijaju odnos i same sebe, odnosno rastapaju projekcije. Igor je počeo učiti u svojoj novoj vezi o drugim razinama odnosa, dok Lorenu njezini prekidi nisu toliko smetali, ona je ljubav i moć pomješala i ušla je statusni brak u kojem posljedično dolazi do varanja, ali forma je morala biti zadovoljena. Afrodita ne može biti osvojena, taj brak mora završiti prevarom kako bi se Afrodita mogla ponovno zaljubiti. Mnoge žene upadnu u arhetip ili priču Kralja Lavova u kojoj postaju žene Kralja, ali svaki Kralj pokaže i svoju tamnu stranu ili istinu u kojoj se ta osoba zaljubila. Opijenost moći je afrodizijak koji se danas predstavlja kao ljubav i koju narcisosino društvo na razini od osam godina zaista smatra istinom, koliko god se borili protiv te činjenice, ovo društvo živi s tim ciljem i vidljiv je na svim mogućim mjestima.  Sjena Igora je bila statusna formlna slika društva koju nije htio vidjeti iz svojeg kompleksa manje vrijednosti, odnosno da je ona bila njegov kompleks ili želja da bude prihvaćen od društva. Također, on je nosio arhetip ljubavnika i on je bio taj koji je htio obnavljati zavjete zaljubljenosti i zbog nesretnih ljubavi nastavljati dalje kako bi bio u osjećaju opijenosti ili bježanja od stvrnog sebe kojeg se grozio. Velika većina ljudi ne može voljeti sebe i bježe u ovakve odnose kako bi izbjegli susret s unutrašnjim životom.
Naša želja za najvišim je prirodna jer ono neograničeno živi u nama i svaki čovjek to osjeća, ali tražimo na to na narcisoidni način, tražimo pilulu sreće. Mi smo bića koja žive s ranom Kralja Ribara uvijek s nekom neostvarenom željom koju ponovno tražimo u sljedećem partneru. To su naše slabosti, a iz njih možemo puno naučiti o sebi, točnije, o ljubavi. O ljubavi se ne uči na lijepim primjerima, već na vlastitim zabludama.

Nikola Žuvela