Arhetipovi su samsaričke projekcije psihe koje žive dok ih ne osvijestimo, oni su naša mama, tata, partner, posao, sve o čemu sanjamo zapravo su arhetipovi koji nam određuju život.
Iako zapadnjak lako može objasniti ova božanstva kao projekcije, zapadnjaci se tome smiju jer rijetki imaju izvantjelesno iskustvo kao i meditaciju u kojoj se prezentira stvarnost. Arhetipovi stavljaju čovjeka Zapada u nepovoljan položaj jer on ne voli nepovezanost, on razumije svojim umom, za njega je iskustvo strano. Zapadnjak se nalazi u predpsihološkom stadiju srednjeg vijeka jer slijepo vjerujemo slici autoriteta koju rijetko dovodimo u pitanje. Zapadnjak je rob racionalnog razmišljanja, smije se unutarnjem iskustvu, a velika većina na spomen svakodnevne ili duge meditacije ima veliku averziju jer smo toliko egoistični da imamo toliko obrambenih sustava s kojima ćemo se oduprijeti meditaciji. svu našu moć. Arhetipovi su upravo opis ego projekcija. Duša je za zapadnjaka nešto malo, puno sažaljenja, bezvrijedno, osobno, subjektivno. Radije koristi riječ “um”, iako se u isto vrijeme voli pretvarati da je izjavu, koja može biti vrlo subjektivna, zapravo izrekao “um”.
Duša nije mala, ona je sam Bog koji zrači. Zapad tu tvrdnju smatra bogohulnom, ili je, pak, bez razmišljanja prihvaća i onda pati od kvaziduhovne oholosti.
“Davatelj” svega što je “dano” prebiva u nama. To je istina koju, unatoč svim dokazima, ne znamo, iako je od životne važnosti da je znamo.
Nikola Žuvela
