Odnositi se sa sobom, sveti je zadatak svakog Äovjeka. Nastane li melankolija i pokuÅ¡ate li joj pobjeći, nemoguća je misija, no ako se spustite u njene dubine i posluÅ¡ate njen govor i osjećaj, otkrit ćete njenu razigranost.
ObiÄno unutar sebe možete osjetiti dvopolnu prirodu melankolije, kakvi smo i mi iznutra, a takvi smo i u partnerskom odnosu. Ako osjetite svoju duÅ¡u, moći ćete otkriti njenu stvarnu moć. Ljudi bježe od ovog osjećaja, a on se na kraju pretvara u fiziÄku bolest. Ona povlaÄi na dno poput oceana, okružena tamom, ali i prostranstvom. DuÅ¡a uÄi kroz melankoliju, upoznaje nas s naÅ¡om najdubljom Äežnjom. Onaj tko ne može zaroniti u nju, ne može niti vidjeti svijetlo. Njen glas kaže:
Ovdje sam pored tebe, s tobom sam i prekidam s tobom. Ja sam Äas svijetlo, Äas tama, želiÅ¡ me posjedovati i u taj Äas nestajem. Ja sam zaljubljenost koja obavija i koja raskida. Poslije Äežnje ja sam melankolija.
Osjećaji su nerazumljivi, dvostruki, sve dok im ne damo pravi znaÄaj i svrhu. Ljudi žive, zaljube se i kad ona nestane, napuÅ¡taju osjećaje. To je kao da zaruÄnicu dovedeÅ¡ pred oltar i onda nestaneÅ¡. Anima tada postaje sama osveta, emocije se pretvaraju u fiziÄke smetnje i kroz bol podsjećaju kako je njeno zaboravljanje postalo kazna.
PoÅ¡to Zapad ponižava Animu, ona postaje sama melankolija koja je opsjela ÄovjeÄanstvo. MiÅ¡ići oko vilice od bijesa postaju stegnuti i tada na ulicama Zapada vidimo ta osuÅ¡ena, nenasmijeÅ¡ena lica otvrdnulih crta. Zapadnjak je pomislio da će Anima služiti njemu i da će svojim plitkim ponižavajućim pristupom tako lako dobiti osjećaje. Anima se podvrgava razumu (Animusu) jedino ako joj je on predan da je razumije. Kada je ne razvija osoba predana vanjskom svijetu onda je Anima neuhvatljiva, osvetoljubljiva i opasna. Ona tada živi u projekcijama onoga Å¡to se oÄekuje, tu nema razumijevanja i tada u odnosima nastaje sve ono Å¡to je teÅ¡ko za gledati i postaje teÅ¡ko za okolinu. Ego se osvećuje kroz destrukcije i autodestrukciju. Anima se zaoblizi ne samo jer postoji strah od neugodnih osjećaja već nas ona odvaja od druÅ¡tva.
Kako kaže Nietzsche: “Draž spoznaje bila bi mala kad na putu do nje ne bi trebalo prevladati toliko stida.” No, ophoÄ‘enje s Animom daje odnos i razlog zbog kojeg taj osjećaj možeÅ¡ dijeliti s drugim ili kako Nietzsche kaže: “Tko ima „zaÅ¡to“ radi kojeg živi, može se nositi gotovo s bilo kojim „kako“.” Stvar je odabira Å¡to se želi živjeti i na kraju su takvi i rezultati. ToÄnije, proživljavanje emocija i njihovo razumijevanje put je do Anime i bez njega nejasna Anima ili melankolija posjetilac je svakog Äovjeka kao nenajavljena mora za otvrdnula srca.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut