[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Osjećaji koje smo nauÄili u naÅ¡em okruženju ili na ovim prostorima su osjećaji koji se baziraju na arhetipu žrtve i ono Å¡to znamo o osjećajima ustvari je slabost, a ne snaga.
S druge strane, ono Å¡to cijenimo i Å¡to na Zapadu zovemo ljubav jest strast koju doživljavamo kao snagu bez obzira na ishod. Strast i zaljubljenost su projekcije koje imaju za zadatak prezentirati se drugoj strani u Å¡to boljem svijetlu. To je ljubav osvajanja koja prestaje u onom trenutku kada par poÄinje živjeti rutinu koja je odbojna onima koji ljubav ne razumiju.
Na ovim prostorima uslužnost i gostoprimstvo su pomijeÅ¡ani s toplim osjećajima prihvaćanja, a ustvari se baziraju na preživljavanju, a manje na stvarnim osnovama. Pogotovo se to može primijetiti s majkama koje na svojem temelju žrtve manipuliraju djecom i suptilnim ucjenama u kojima govore kako su cijeli život posvetile djeci i kako su ona nezahvalna. To je poznati obrazac koji je mnoge onesposobio u emotivnom razvoju. Ne moramo dodati tome da je 80 posto obitelji disfunkcionalno, a na tim temeljima se emocionalno onesposobljenim masama manipulira, kako u Å¡kolskom sustavu koji uÄi djecu posluÅ¡nosti, tako i u poslovnom svijetu gdje manipulacija doživljava svoju kulminaciju. U odnosima sam opisao kako to izgleda kroz obrazac ili primjer opere Carmen.
ÄŒesto ono Å¡to nam se predstavlja da su osjećaji ustvari su trivijalnost i potpuno podcjenjivanje stvarnosti osjećaja pogotovo u zabavnoj muzici. Naravno, jaÄanje trivijalnosti pojaÄava narcizam odnosno nacizam.
Kada se pokažu stvarni osjećaji ili Å¡to ljubav ustvari jest neizbježno da takav izriÄaj ostaje na marginama kao i takvi pojedinci poput Mozarta ili Kafke. Tek nakon njihove smrti poÄinje njihovo veliÄanje, ali viÅ¡e u smislu slavljenja predstavnika nacije Å¡to je populizam koji izostavlja sadržaj.
Kako vidimo, emocije se, kako kroz povijest, tako i u odnosima koriste u manipulativne svrhe, liÅ¡ene pravog sadržaja. Å to su emocije stvarnije u Äovjeku to je on samostalniji, kreativniji, ispunjeniji, ali ne i usamljeniji. Njegove emocije postaju izriÄaj koji ima sposobnost materijalizacije, a to je cilj svakog razvoja, viÅ¡i oblik postojanja. Razvijanje i poticanje vlastitih emocija i izriÄaja put je koji je namijenjen onima koji se usude živjeti i voljeti.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
