Moć i Eros dvije su sile koje vladaju ljudima u obliku libida. Ako je prisutna moć, Eros je potisnut i obratno, ali gdje je svjesnost?
Mario se prije puno godina zaljubio u Luciju. Bilo je to kao prepoznavanje. Možemo reći da je to bila ljubav njegovog života, a Lucija je isto tako smatrala da je Mario ljubav njezinog života. Nisu se svađali, pisali su si ljubavna pisma, ljudi su u njima vidjeli pravu ljubav. U jednom trenutku Lucija je bila prepoznata od medija, malo svijetla, novinarski posao i Lucija je napustila Marija. Njemu nije bilo jasno kako netko može reći da te voli, napisati toliko lijepih pisama, a onda reći da ipak želi nešto više. Mario je bio jedan od posljednjih romantičara koji je vjerovao u onu starinsku ljubav do kraja života. Dogodila se stvarnost života, odnosno idealizam je obično početak propasti.
Mario nije vidio da je Lucija živjela od pohvale i dokazivanja, što je kasnije dovelo do puno veza. Mario je morao uvidjeti svoj kompleks manje vrijednosti gdje je Lucija imala kompleks veće vrijednosti.
Birao je ljubav koja se sastoji od odbijanja. Mario je morao shvatiti da negdje odbija sebe jer želi impresionirati druge.
Više manje većina ljudi pati od tog sadističko-mazohističkog principa koji pripada emotivnom odrastanju.
Voljeti svoju različitost zbog koje će vas društvo odbijati, otrpjeti kritiku i krenuti svojim putem, zadatak je svakog čovjeka i jedino takav čovjek može pronaći sebi sličnog. Ljubavi impresije koje su Marija vodile na stranputice od duhovnog puta do materijalizma u kojem je prolazio put od Erosa do volje za moć bio je doista gorka spoznaja.
Vidjeti kako su se ciljevi raspali i ne nalaziti motive za život, izazov pronalaženja smisla u suvremenosti pogotovo nakon četrdesete godine, težak je zadatak koji mnoge ljude pokoleba pa ostaju i u lošim odnosima. Ideali i početne zaljubljenosti, srednjoškolske i studentske ljubavi nemaju više takvu snagu u drugom dijelu života. Čovjek je razgolićen, ali za svakog tragaoca to je put prema stvarnim ljubavima koje više nisu gonjene vanjskom slikom impresije, velikih obećanja i predodžbi o vezama u kojima vladaju prinčevi i princeze. Koliko god Mario bio predstavnik romantičnih ljubavi, morao se susresti s idealizacijom ljubavi koja ga je sustigla u drugom dijelu života i gdje je otkrio da je Lucija napustila Eros i okrenula se volji za moć, polaritetu koji je spavao unutar nje.
U drugom dijelu života, poneka pjesma, zagrljaj i lijepa riječ, postaju važniji od velikih događaja i ljubavnih drama. To je slojevito otkrivanje unutarnjeg svijeta koji vrvi od života i spoznaje da se ljubav ne otkriva onome tko je ne razumije. Kada se čovjek neprestano vraća na odnose i pokušava ih ponovno sagledati, počinje vidjeti puno sitnica koje su bile začarane i nisu se mogle odgonetnuti, a tako se onda ne može primijetiti ljubav. Eros kao demon te obuzme ljubavlju, podari ti ludilo u kojem uživaš samo ti, drugima je teško razumjeti jer nestaju granice koje inače postoje za slabe i neuke. Za one koji nemaju spoznaju ostaje vjera u ljubav. Ako nisi dovoljno lud, teško je očekivati ljubav, sva mjesta su rezervirana za one koji poštuju pravila i kontrolu, srećom u ljubavi nestaju lažni slikari jer imamo prolaz samo onoliko koliko imamo snage zagledati se u sebe.
Jung je smatrao da je Eros “kozmogonos, stvoritelj i otac-majka sve više svijesti”. Napisao je: “Mi smo u najdubljem smislu žrtve i instrumenti kozmogonijske ljubavi.” Zaljubljivanje “može razbiti normalne ego identifikacije. Kroz takva iskustva smrti ega, budimo se za ekspanzivniji način postojanja.” U Crvenoj knjizi Jung je napisao da je ponovno pronašao svoju dušu “samo kroz dušu žene.” Kasnije je objasnio da se nesvjesni sadržaji prvi put susreću u odnosu s partnerom: “Taj nagon za višom i sveobuhvatnijom sviješću… ako želi ispuniti svoju svrhu, treba sve dijelove cjeline, uključujući i one koji su projicirani na ‘Ti’.”
Nikola Žuvela
Nova knjiga o Saturnu kroz Jungovski pristup
