[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

 U davnim vremenima, melankolija se povezivala s rimskim bogom Saturnom koji je predstavljao darove mudrosti, starosti, iskustva i samorefleksije. Saturn je poznat kao bog žetve, zaštitnik vremena. U Freudovoj terminologiji mogli bismo ga usporediti sa Superegom, on je destruktivni otac koji nas kroz vrijeme upućuje na ozbiljnost. Pod pritiskom depresije, ljudi se bore s mislima prošlosti (Saturn) i pitanjem konačnosti, on nas prisiljava da razmišljamo o prolaznosti života, a onda i o pitanju postojanja. Svaka misao koju govorimo u vremenu, poput: nemam vremena, vrijeme prolazi, to je Saturn ili arhetip Saturna, tj. kompleks Sjene.

Ako zamišljamo depresiju kao posjet Saturna pogotovo kada je u kontaktu s Mjesecom, tada se vide mnoge osobine njegovog svijeta: potreba za izolacijom, melankoličnost, anksioznost. Hladan Saturn u dušu unosi alekemijsku sol koja nas, s jedne strane, truje, ali i liječi jer nas odvaja od majčinoga zagrljaja i pokušava nas učiniti samostalnim i sposobnim za davanje i primanje, dok većina uopće ne razumije ovu razmjenu jer živi u spomenutom zagrljaju majke. 

Tamo gdje je bol i ono strano u nama, to je ujedno i bogata prilika za povezivanje s vlastitom unutarnjom kreativnošću na dubljem nivou. Zamislite depresiju kao ulazak u neku rupu, tunel, Å¡pilju ili bunar. Ako dovoljno dugo boravimo u mraku i obavimo posao, na kraju ćemo pronaći svjetlo. Jung se u razgovoru sa svojom Animom ili ženskim bogom svoje unutraÅ¡njosti nalazio jednom prilikom pred suicidom ili ludilom, a Anima ga poziva u pakao podzemlja. On joj kaže: “Ti me pozivaÅ¡ u najveći mrak i kažeÅ¡ mi da je to svijetlo?” To je ulazak u Saturna, ali nema prosvjetljenja ili dubine bez tame. Å to bi radili u raju, bili dobri i pomagali drugima? Sterilan život nema dinamiku odnosno struja koju dobivamo dolazi iz plusa i minusa, tako nastaju energija i život.

Takav je svijet zaljubljivanja, a Saturn s dodirom stvarnosti i egzistenciju u svaku vezu unosi nesigurnost i kreativno iznalaženje odgovora. Ako kojim slučajem prekidate vezu s ljutnjom, vjerujte, ispod vaše ljutnje je Saturnov strah. Ljutnja ili Mars je vaše opravdanje zbog čega prekidate odnos, ali Saturn je strah od samoće u odnosu. Nitko ne može biti iskren ako igra igre u odnosu, odnosno ljudi nose u odnos titulu i moć, ali nje nema u ljubavi, a Saturn ruši te iluzije. 

 Saturn je nosilac Sjene, a u ljubavi je nosilac projekcije strasti. Strastvena se ljubav hrani uzajamnom projekcijom Sjene ili onoga što ne postoji. Kada se dogodi fatalna privlačnost, zaljubljenik u ljubljenoj vidi utjelovljenje kvaliteta koje je želio posjedovati. U toj strasti vidimo samo to kako da pridobijemo partnera kako bi mu dokazali da smo bolji od svih njegovih drugih partnera ili partnerica. Zato strast nikada nije strast već se ona napaja dokazivanjem, a kada se veza ustabili, dokazivanje (strast) se brzo gasi. U novijem dobu ljudi bježe iz odnosa i ponovno ulaze u druge odnose kako bi potražili dokazivanje, a postaju sve nesigurniji i nezadovoljniji, a izlaze iz veza pod egidom da traže nešto kvalitetnije. Kako paradoksalno. U tom osjećaju bitno je dokazivanje, sve ostalo je nebitno. Saturn kao Sjena često ruši takve projekcije. On je onaj koji regulira sve ono što stvara pretjeranu iluziju. Saturn kroz melankoliju i razočarenje u takve strastvene odnose dolazi kao lijek jer on na kraju sadi sjeme rasta osobnosti koja se oslobađa ogrtača površnosti i slike društva.

Nikola Žuvela

[/two_third]