Neuzvraćena ljubav

Neuzvraćena ljubav predstavlja čežnju za onim Å¡to ne možemo imati. Tko se nije zaljubio i bio odbijen?  Neuzvraćene zaljubljenosti i neuzvraćene ljubavi, kako odmiču godine, pretvaraju se u potragu za savrÅ¡enim partnerom. To je partner koji bi nas navodno trebao nadopuniti i potvrditi naÅ¡u vrijednost. Ipak, to je najmoćnija maÅ¡tarija, iako se rijetko kad ostvaruje. Smisao života nije biti sa ”savrÅ¡enom” osobom već u spoznaji kroz nesavrÅ¡en odnos jer on otkriva naÅ¡e slabosti koje pokuÅ¡avamo iscijeliti.

 Naša idealizacija je najjača u djetinjstvu u kojoj žudimo za bezuvjetnim odobravanjem onoga što radimo od majke i oca. Ako i dobijemo odobravanje, želimo ga dobiti ponovno i ponovno što obično završava idealizacijom partnera u početnim vezama i naravno razočaranjem. No, ako nismo okusili tu idealizaciju u odnosu, neprestano čeznemo za takvom ljubavi. Ipak, malo tko govori da je ta čežnja  obrambeni obrazac od straha od nesigurnosti i stvarnoga svijeta.

Sve dok smo u toj idealizaciji,  ne nestaje ta želja da nas drugi prihvate baš onakvima kakvi jesmo, idealizacija koju smo dobivali od roditelja, pa makar i na tren. To je snažna potreba koju projiciramo na partnera bez obzira  može li partner uzvratiti željeno, odnosno nije nas u tom narcisoidnom zanosu toliko briga koje su potrebe druge osobe, pa se kasnije u svađama referiramo samo na nedobivenu čežnju, a zaboravljamo da svom partneru ne dajemo njegov zahtjev za priznanjem.

 U potrebi da nas netko prizna takvima kakvi jesmo, najčešće se u mladenačkom razdoblju zaljubljujemo u nepoznatu osobu koja nam često ne uzvraća ljubav. Upravo neuzvraćena ljubav je obrana od prihvaćanja života i nesigurnosti.

 S druge strane, romantična ljubav jest opsjednutost koja je uzvraćena, ali koja ne traje dugo. To je ustvari zdravi odnos koji može dovesti do ljubavi. Postoji i onaj paranoični aspekt neuzvraćene ljubavi koji se pretvara u utvare da nas netko proganja i potrebu da svijet tumačimo kao policijsko mjesto u kojem smo svi praćeni poput Orwelovih romana. Sve to su faze koje nas tjeraju da dođemo do prave ljubavi koja je trajna i koja ne umire i takva ljubav nadilazi opsjednutosti.

Neuzvraćene ljubavi često se znaju pretvoriti u one nasilne ljubavi u kojima nas partner ostavi i povrijedi, ali kažemo da ga ipak volimo bez obzira na učinjeno. Kako je rečeno, i to je bolje nego osjetiti ravnodušni svijet u kojem ne postoji drama i u kojem se mnoge osobe osjećaju živim.

Odnos koji počinje prijateljstvom zahtijeva više vremena i pozornosti, te svojevrsno razumno razmišljanje. E sada, ovaj dio ljubavi bez ikakve pretjeranosti, ako sebe sagledate, ne cijenite. Teoretski većina razumije, ali u praksi malo tko primjenjuje jer većina nije spremna slušati. Kad kažeš da si prijatelj s partnerom, to je ljudima kao da si im ponudio hladni tuš jer ne postoje spomenute dramatičnosti. Ali gledajući dublje preziranje takvih odnosa otkriva nespremnost na razmišljanje i stvarnu razmjenu. Time se lišavamo mnogih emocija i obogaćivanja sebe. Neuzvraćene ljubavi često su nespremnost za ljubav, a to je stanje Zapada jer on još uvijek u samačkom životu opravdava bijeg od stvarnosti i upoznavanja stvarnih osjećaja.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut