Moja neprestana tema promatranja je što se krije iza zaljubljenosti? Nevjerojatno je koliko se može naučiti iz tog osjećaja, koji, kada se pretvori u ljubav, učimo o njemu na više razina. Seksualno, emocionalno, intelektualno i materijalno. O seksualnosti učimo kroz mnoge pogreške. Učimo kako voljeti i kako strast pretvoriti u ljubav. U emocionalnom učimo kako možemo proširiti osjećaj ljubavi na ljubav prema drugim ljudima. Na intelektualnoj razini proširujemo svoja shvaćanja i promišljanja, dok na materijalnoj razini učimo, što mnogima nije jasno, kako održati ljubav kroz svakodnevicu kroz brojne obveze, te kroz onaj umor koji osjećate nakon radnog dana. i nađi zadnje atome za svog dragog ili svog dragog.se onom osjećaju zaljubljenosti. On nas pretvara u nešto drugo, postajemo nenormalni, postajemo bolji, a mnogi i gori.  Recimo, ja ću je ovdje zvati Maja, rekla je na savjetovanju da se zaljubila kao nikad i da je pronašla pravu ljubav. Jasno je da se ono što je stvarno ne može realno prenijeti kada je osoba u takvom stanju, ali uvijek nastojim ljudima približiti smisao zaljubljenosti, odnosno psihološku pozadinu. Ljudi imaju percepciju da mogu učiniti mnogo više, ali čak i da mogu, ne mogu materijalizirati sve u spomenutim aspektima, bilo emocionalno bilo intelektualno. Zato mnoge ljubavne veze propadnu, a mogle su uspjeti da je bilo više znanja o ljubavi.
Recimo, neki par mi na terapiji kaže zašto žele prekinuti, ja ih na početku upozorim da ćemo na kraju otkriti sasvim drugi razlog. Kad se to dogodi, parovi su često zbunjeni, ne mogu vjerovati koliko veze imaju smisla i koliko toga ne mogu vidjeti da se odigrava u odnosu. Parovi se svađaju oko forme, ili kako bi veza trebala izgledati, ona bi trebala biti ono što društvo smatra odnosom, sadržaj ih ne zanima.
Još jedan nedavni primjer bio je osoba koja se zaljubila u osobu koja je zauzeta. Kada smo analizirali njenu strast, otkrili smo da se krije njena majka, koja je hladna kao i taj partner u kojeg se zaljubila. Iako je on hladan, ona ima projekciju topline koju je očekivala od svoje majke, ali nije dobila i sada misli tobiti od toga partnera koji bi iz hladnog trebao postati topao. Kako paradoksalno, maštamo o zaljubljenosti i strasti, a zaljubljujemo se u osobu koja nam ne može dati ljubav. Mit u kojem očekujemo čarobni štapiž gdje vjerujemo da smo našli božansku osobu i ne možemo priznati da se radi o osobi koja ima svoje mane i koja se ne mijenja tako lako. To je vjerovanje da ljubav može sve promojeniti, odnosno da je moja ljubav jedinstvena i bolja od drugih, a to znači, ja sam bog koji će donijeti čudo. Ustvari ne traži se u odnosu ljubav već osjećaj veličine jer se osjećam malim i nebitnim. Zato je ljudima teško objasniti da u zaljubljivanju ili odnosu ne traže strast, jer bi to značilo da će ego mora davati, a on živi u projekcijama i iluziji moći, a ne ljubavi.
Zaljubljenost kako je tumači Zapad zapravo je obrambeni mehanizam ega da se zaštiti od ljubavi. Ljubav je smisao, tko je ne živi, ​​za njom pati ali po tom pitanju ne čini ništa.

Nikola Žuvela

j