Tibetanski budizam usmjeren je na život u samostanima, što je preuzeto iz starijeg teravada budizma, iz kojeg je i kršćanstvo preuzelo model monaškog načina života. Na samoj glavi su lame. Nakon smrti vodećeg lame, savjet se traži od onih članova reda koji imaju telepatske sposobnosti, te se na temelju njihovih saznanja traži novi lama, odnosno dijete u kojem se lama inkarnirao. Ako dijete prepozna predmete pokojnika, postaje lama poput sadašnjeg Dalaj Lame (pravo ime – Tenzin Gyatso) četrnaesta inkarnacija. Dalaj Lama je i svjetovni vladar Tibeta. Naime, mongolski princ Gushri Khan dao je vlast petom Dalaj Lami koji je živio u 17. stoljeću.
Tibetanci su prije bili sljedbenici bon religije, koju su spojili s budizmom tog vremena i prilagodili svom učenju. To se zove sinkretizam. Jedan od glavnih “krivaca” bio je otac tibetanske duhovnosti – Padma Sambava, vrag – čarobnjak. Međutim, kada je theravada budizam, koji je bio izvorni, počeo nestajati, mahajanski budizam se prilagodio i tako su rođene dvije najveće današnje škole: lamaizam i zen, koje su danas aktivne u svijetu, a postale su poznate jer su se prilagodile zapadnom duhu, odnosno za Zapad je bio prihvatljiv jer nemaju učenje o Bogu već o Praznini.
Tibetanci vjeruju da dolaze od spoja dviju inkarnacija, jedne u obliku majmuna i druge u obliku zvijeri koja se hrani ljudskim mesom. Chenrezi, Bog utjelovljen na Tibetu, nakon stvaranja svijeta, kao majmun, živio je u celibatu i meditirao. Njegova supruga Dolma preuzela je oblik čudovišta i oplakivala je činjenicu da nema bračnog druga.
Drugi mit kaže da je majmun oženio čudovište koje mu je rodilo šestero djece, od kojih je poteklo šest skupina ljudi koji žive na svijetu. Neki vjeruju da su ovih šestero djece: bogovi, polubogovi, ljudska bića, duhovi i zvijeri, a neki da se radi o rasama ljudi.Kada je Dalai Lama vidio bijelca i njegovu kosu, to ga je asociralo na taj mit o  majmunu i podrijetlu ljudi,
Tibetanski budizam karakterizira vjera u magiju. Domaća poslovica kaže: “Tko je vješt, njemu će biti ugodno i u paklu.” Karma se može poboljšati magičnim djelovanjem, a to je vjerovanje prisutno i u hinduizmu, zbog čega postoje mnogi rituali i mantre za uklanjanje loših učinaka karme. Oni rijetki koji su istraživali lamaizam imali su različita iskustva, a neki su smatrali da su njihovo istraživanje ometale neke nevidljive sile. Neke tehnike rade na mašti o određenim božanstvima, a Jung je razvio sličnu tehniku u svojoj praksi; “aktivna imaginacija”. Čovjekova je snaga iznutra ta koja projekcijom arhetipova može stvoriti bezbroj oblika jer oni žive u svakom čovjeku i utječu na svakodnevni život. Također, zanimljiva je Tibetanska knjiga mrtvih o kojoj sam pisao, a kojoj j epredgovor napravio Jung koji govori o trenutku smrtu u kojem se pojavljuju projekcije ili božanstva koja su ustvari neosvješteni djelovi Jastva. Jung je približio učenja Istoka i učinio ih koliko toliko razumljivim, ali uspio je neke tehnike iskoristiti i pretvoriti u svoju praksu i tako simbole ili arhetipove učinio živim. Ako to ne učinite ne možete se približiti ovom učenju jer ćete biti samo još jedan novi vjernik, bez iskustva. Osobno iskustvo arhetipova je najbitnije, a ono što je živo u lamaizmu upravo je iskustvo, ostalo su rituali i zabava za puk.  Na Tibetu možete pronaći i čuda poput kostura svetaca koji su spojeni u kamenu, ali, kako sam rekao, čuda su rezervirana za zabavu onih kojima je učenje teško.
U svakom slučaju, u ovom kratkom izlaganju mogli smo vidjeti mali dio nama nejasne tradicije lamaizma jer smo u potpunosti pobjegli od dubljih slojeva nesvjesnog koji se aktiviraju aktivnom imaginacijom mandala i drugih tehnika koje pomažu boljem razumjevanja ovih dubljih slojeva duše.

Nikola Žuvela

nikola@vedski-jyotish.net