Riječ je o novom odličnom erotskom trileru i drami meksičkog redatelja Alfonsa Cuaróna s Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Blanchett glumi Catherine Ravenscroft, uspješnu televizijsku novinarku koja se bavi dokumentarnim filmovima. Njezin rad na poslu se bavi otkrivanjem prikrivenih afera institucija. Cate Blanchet igra ulogu majke koja je optužena za sebičnost i hladnoću gdje možemo vidjeti jad kvazi moralnog društva i odnosa koji se baziraju na narcizmu; dobra si samo onda kad igraš ulogu u kojoj si ti žena bez identiteta.
Serija pokazuje idealni par, ženu koja je udana za uspješnog muškarca i koja nije imala snage pokazati što joj se dogodilo na odmoru u Italiji. Kada u pošti dobije intrigantan roman koji je napisao udovac Stephen Brigstocke (Kevin Kline), otac sina koji se utopio a s kojim je imala navodnu aferu, ona s užasom shvati da je glavni lik u priči za koju se nadala da je odavno zakopana u prošlosti. Tajnu za koju je mislila da je samo njezina.
Osim Blanchett i Klinea, značajne uloge su ostvarili i Sacha Baron Cohen kao njen muž, Lesley Manville, Louis Patridge i Kodi Smit-McPhee.
Udovac Stephen Brigstocke je poslao knjigu i gole slike (koje je snimio njegov sin) njenom mužu kao i njenim zaposlenicima. U knjizi i na slikama prikazuje se kao zavodnica koju nije briga za sina. Inače, muž Robert je otputovao ranije s odmora zbog posla. Udovac Stephen je u knjizi prikazuje kao bludnicu jer ona to vrijeme koristi da bi zavela mladog dečka s kojim se upušta u avanturu. Nakon avanture, otišla je sa sinom na plažu te je zaspala i pustila sina da se kupa u malom gumenom čamcu kojeg odnose valovi, a ljubavnik ga kreće spasiti i utopi se. U knjizi je prikazana i kao bezobrazna hladna bludnica koja je kriva jer nije pazila na svog sina. Stephanova žena nakon smrti svog sina razvija fotografije i počinje pisati knjigu o svom sinu i pokvarenoj bludnici, a knjigu nakon njene smrti objavljuje njen muž Stephen koji nije mogao ostvarati svoj Eros niti kroz pisanje jer mu je žena bila kao majka.
Mladić je bio sa svojom djevojkom na ljetovanju koja je pobjegla od njega, ali majka u knjizi piše kako je ona otišla s njihovog putovanja zbog smrti tetke, a on je nastavio svoje ljetovanje i sreo zavodljivu majku s kojom ima aferu.
Ovdje vidimo stari obrazac u kojem se “moralna”, topla majka okreće protiv zavodljive žene ili dijela sebe kojeg nije nikada mogla proživjeti. Priča o intimnom odnosu je majčina neproživljena seksualna želja koja otkriva njenu moć s kojom želi dominirati nad svojim sinom. To su obično životi u kojima moramo pronaći krivca zašto nismo živjeli svoj život. U tom obrascu sin može činiti što hoće jer muškarcima je strast dozvoljena dok su žene bludnice koje ne smiju pokazati strast. Režiser tu temu ponavlja u razgovoru udovca i muža Roberta gdje govore o njoj kao hladnoj ženi koja se željela zabaviti i koja nije bezgrešno začeta i zamislite, imala je seksualne potrebe jer one bi trebale pripadati samo muškarcima. Njih dvojica nisu ostvarili svoj Eros i tako se povezuju kao neostvarena dva dječaka koji moraliziraju dok se njihov Eros pretvara u mržnju i osvetu jer ga jedino tako mogu proživjeti.
Mržnja majke prema Catherine Ravenscroft još je veća jer ona kroz nju može živjeti neproživljenu strast istodobno zanemarujući svog muža Stephena koji nakon njene smrti kreće njenim stopama i njenom mržnjom kojom želi Catherine prikazati kao ubojicu. Majka umire od raka, a Stephen objavljuje knjigu i njegova neostvarena i neproživljena ljubav sada može dobiti ispunjenje u mržnji. Njega osveta oživljuje, postaje sretan i predan cilju uništenju cijele obitelji, cilj u kojem želi vidjeti Catherine kako pati. On je morao pronaći krivca za svoj neuspjeli život jer on bi imao sretan život da mu je sin ostao živ.
Serija odlično prikazuje lažna društvena vjerovanja gdje se nitko ne pita što se skriva iza roditeljske ljubavi. Erich Fromm jako dobro objašnjava da se iza roditeljske ljubavi skriva roditeljski narcizam – vole samo ono što dijete treba biti. “Ugledni profesor” Stephen uzoriti član društva objavljuje knjigu svoje žene i pronalazi Roberta muža bludnice te mu objašnjava kako je njegova žena ubila njegova sina, oboje pokazuju svoju moralnu veličinu i kako ih boli nepravda, istodobno skrivaju svoje stvarne razloge mržnje. U stvarnosti, Roberta je čitanje knjige uzbudilo, ali ne može prihvatiti da je ostao dječak koji nije mogao doprijeti do svoje žene, skrivao se iza uspješnog muškarca, a ustvari bio je rob svoje obitelji koja mu je bila na prvom mjestu, a Catherine slika idealne žžene. Muž Robert želi prikazati sebe kao moralnu osobu u kojoj se on borio i žrtvovao za svoju obitelj dok se Catherine s mladim muškarcem zabavljala. U stvarnosti on strast nije mogao dati ženi jer ga na kraju filma vidimo kao muškarca sa sindromom Petra Pana koji nije postao muškarac. Strast je zamijenio ispijanjem skupih vina, točnije, mnogi parovi su neostvareni i ne mogu na duge staze održati strast jer ne mogu biti intimni, a onda nesigurnost zamjenjuju hedonizmom i statusom. Njegov muški ego je bio povrijeđen, zbog toga nije mogao s njom razgovarati čak ni onda kada je to bilo nužno, odnosno kad je udovac Stephen poslao gole slike njihovom sinu zbog kojih se on predozirao.
Serija jako dobro prikazuje društvo koje je zakopano u Srednjem vijeku. Naime, kada treba stigmatizirati druge, odjednom postaju moralne veličine. Na njenom poslu se događa ista situacija. Kada saznaju da je “bludnica” kolektiv postaje moralan. Jako dobro prikazuje današnju ” zeleno osviještenu” liberalnu generaciju koja se prikazuje moralnom, dok su ustvari generacija koja nema emocionalne odnose, točnije, Petar Panovsku generaciju. Kolektiv koji je napada, u jednom trenutku isprovocira njen obrambeni sistem i udguruje kolegu, što se protumačilo kao fizičko nasilje na poslu. Sve što je gradila godinama je nestalo te je otišla do udovca Stephena i ispričala kako ju je njen sin silovao i prijetio joj ubojstvom, odnosno iz priče zaključujemo da je cura s kojom je bio na putovanju pobjegla jer je bio silovatelj. Ipak, kada je svejedno udovac Stephen pokušao ubiti njihovog sina u bolnici u svom ludilu, razum ga savlada i Robertu u tom trenutku priznaje da je njegov sin silovatelj. Robert postaje jako nježan prema Catherine i moli je za oprost, ali mu ne može oprostiti govoreći mu da joj on oprašta samo zbog toga što je doživjela patnju i bol, a da joj nije mogao oprostiti kad je mislio da je doživjela zadovoljstvo. Dakle, da je kojim slučajem doživjela zadovoljstvo s drugim, to mu je neprihvatljivo, a to što je silovana nema nikakvog problema za prihvatiti.
Jung bi rekao da procesom individuacije moramo biti odbačeni od društva, a Sjena je pronašla put i pokazala je Roberta kao Petra Pana; volim dok služiš mojim ciljevima. Na početku serije Robert se pokazuje jako zaljubljen i govori Catherine kako će je voljeti bez obzira na to što sazna o njoj. U drugoj situaciji je ne želi uopće saslušati, izbacuje je iz kuće, ona je bludnica i hladna majka. Živiš s nekim dvadeset pet godina i ne vrijediš zbog toga što si nedokazano doživio zadovoljstvo. Priča je mogla ići u drugom smjeru jer kroz rad s klijentima vidio sam kako mnogi parovi proživljavaju krizu odrastanja i takve stvari se događaju, recimo postporođajna depresija. Serija prikazuje kako se Catherine nalazi u krizi na odmoru, odnosno njenu ranjivost koju pronalazi narcis i iskorištava njenu slabost. Serija nam pokazuje u kakvom društvu živimo, kakvi su odnosi u stvarnosti, te, kako se Sjena ne može zakopati, kako ona pronalazi put u svakoj vezi ili životu.
Nikola Žuvela
