Često se skrivamo iza uvjerenja da poznajemo mnogo ljudi i da imamo dobre odnose. Poznati psiholog rekao je svom pacijentu: “Mogu ti pomoći ako s nekim imaš barem jedan kvalitetan odnos.” Ovo je krucijalno pitanje, naime, odnosi među ljudima sve su samo ne odnosi.
Mogli bismo ovdje navesti mnogo primjera u kojima ćemo braniti stav da imamo dobre odnose, ali ako pogledamo najstariji i najvažniji odnos između muškarca i žene, onda moramo zaključiti da je danas riječ o sumraku te institucije, tj. sve manje mogućnost uspostavljanja odnosa. Jedan je učitelj zaključio da je tijekom posljednjih stotina godina nestao i najvažniji odnos, onaj između učitelja i učenika, a nestao je zbog čovjekova nepovjerenja prema onima koji prenose znanje. Statistički, nikada u bližoj povijesti nije omalovažano znanje kao danas, odnosno podcjenjenost profesora i učitelja, te terapeuta na najnižoj je razini. Složit ćemo se barem u jednom, a to je da svi težimo zdravim i ugodnim odnosima, ali taj odnos može započeti tek kada izvučemo figu iz džepa, kada se potrudimo i odmaknemo od sebe i vidimo da su odnosi preslika onoga što drugi rade, a ne onoga što mi jesmo i što izvorno mislimo o sebi.
Tako izgleda život, odrastamo tako da se identificiramo s problemima roditelja i društva, a nakon toga trebamo prihvatiti sebe i svoju dušu koja je podcjenjenja jer i kada se štuje duhovno štuje se duhovno, ali ne i duševno. U odnosu ne postoji razlučivanje osjećaja, razgovor o njima ili zanimanje o pozadini kako nastaju. Na kavi prijatelji slušaju samo situacije koje su se dogodile, traži se podrška, ali ne razumjevanje. Zato su danas prijateljstva kao list papira na vjetru, ne povezuje ih ništa suštinski postali su kao i odnosi – potrošna roba jer nemaju sposobnost razgovora.
Parovi koji dobiju dijete bivaju zarobljeni u tom odnosu i počinju jedni na druge projicirati želje društva koje su materijalne prirode, ono malo duševog brzo nestane jer se iznutra ništa kvalitetno ne radi na tome što vidimo kod starijih ljudi kako postanu kruti i kritični. Anima i Animus u svakom partneru zbog njihovog odbijanja asimilacije pretvara ljude u čangrizave kritizere i negativnog stava. Kada partner ne postigne status česte su situacije svađa, odnosno statisika je pokazala da za vrijeme ekonomske krize najviše je prekida brakova. Često dosta muškaraca kada se boje ostvariti svoj poziv odgovornog muškarca skrivaju iz ljubaznosti, ali to nije ljubaznost nego strah dječaka koji se boji odrasti. Žena, s druge strane, Animus ili muškarca doživljava kroz sigurnost koja, koliko god bila velila i dalje će osjećati nesigurnost jer je Animus poziva na traženje sigurnosti u sebi a ne u muškarcu.
Malo tko će prihvatiti ovaj problem kod muškaraca jer je riječ o zadiranju u osobni prostor koje narušava dječački način života koji se ne primjećuje jer je život na Zapadu sveden na dječačku konverzaciju koja donosi gubitak mnogih odnosa. Kada netko ne ispuni naša očekivanja, kaznimo drugu osobu, bilo da je to prijatelj ili partner, sve što je već učinjeno do sada biva izbrisano, jedna greška potpuno promijeni mišljenje prema drugoj osobi.
Veze su još uvijek u fazi u kojoj tražimo ljude slične našim željama, a ne ljude za susrete duša, točnije, onaj tko tvrdi da ljubav ne postoji, još uvijek je u fazi neostvarene projekcije idealnog odnosa i ne dopušta događanje stvarnog odnosa. To je faza u kojoj se ne dopušta drugačija interpretacija ljubavi gdje se brane idealizirani fanatični stavovi o ljubavi. Sve zbog dječjeg sna koji nikako da u čovjeku umre i da se prepusti stvarnom životu, a ne raju koji ga spriječava da vii sebe. Današnjem odnosu nedostaje zrelost, samoprihvaćanje i voljenje stvarne osobe, a ne onoga što bi partner trebao biti.
Nikola Žuvela
Narudžba knjige: nikola@vedski-jyotish.net
