U mladosti odnos nosi povjerenje, idealizam, strast i zaluđenost. Kako oni nestaju pod jakim utjecajem sumornosti života, tako polako nestaje želja za susretom duša. U srednjoj dobi oni koji govore o ljubavi ustvari govore o projekcijama, a tek mali broj susreće par koji možemo pronaći da žive u nekoj daljini kao duhovi koji se skrivaju jer duševnost je istjerana, previše podsjeća na život. Brzorastući virus narcisoidnosti preplavio je ovu planetu, gdje je nepoštivanje pravila, prešućivanje i klanjanje glavni zakon kojeg, ako ne poštuješ, bivaš izbačen iz javnog života. Stoga, Narcis mora otjerati sve one koji bi mogli ugroziti njegov pogled na odnos.
Fascinantno je koliko malo ljudi želi upoznati ljude koji imaju dobar odnos, kao da ti parovi žive poput migranata istjerani sa svoje zemlje, istodobno, kao da ih majka zemlja čuva od bijesnih razočaranih lavova koji su na sve načine ogadili odnose, ne svojom željom već nakon razočarenja negativna Anima opsjeda kolektiv koji postaje. Kako bi čovjek rastao u sebi on Eros mora osjetiti u Drugom, u osobi pored sebe da bi ga nakon toga povukao u sebe kada ga vidi kao projekciju i shvati kako mu je druga osoba trebala za vlastito ogledalo i obratno. Sve vrijedno mora ostati skriveno i otkriva se onima koji dovoljno dugo preispituju, prepuštaju se izazovima i tamnim dijelovima neotkrivenih dijelova u kojima se ovaj proces događa. Mnogo toga je nevidljivo i ovaj proces nije za one koji su površini i koji su ljubitelji brzine, nestrpljivosti i svijetla pozornice. U ovom procesu mnogo toga je bez pravila, nema pažnje drugih, usponi i padovi su normalna pojava i ne ostavlja se puno prostora onima koji traže pravila. Krenite ovim putem ako vam je stalo do vaše duše, ne slijedite već nacrtane putove već idite za onim na što vas navodi unutarnji osjećaj. Nećete pronaći sigurno tlo, ali jedino što je bitno da takve osjećaje ne možete proživjeti ako slijedite pravila društva. Društvo je sačinjeno od straha i mnogih kompromisa i napravljeno je da duši svaku individualnost. naš izričaj je puno bolji kada pišemo i bolje se izražavamo, ali kada dođemo pred osobu sve ono što pisanjem možemo izraziti izgubi snagu što znači da je filter prisutan kako ne bi bili odbačeni od partnera. Rad na tom izričaju je kompleksan jer treba slušati sebe, a, s druge, treba znati kako artikulirati ono što dolazi iznutra. Kada bi partneri radili na tome, bili bi na dobrom putu jer bi izražavali ono što je zatomljeno unutar nas. To su materijali tzv. nesvjesnog ili nutrine slojevi koje čovječanstvo još nije taknulo, a služe za naše razumijevanje. Ono što duhovnosti fali upravo je taj odnos. Duhovnost je bila usmjerena na unutrašnji doživljaj, ali ako bolje pogledati sve ljudi koji su bili potpuno usmjereni na introverziju, kada se susretnu s ljudima, kao da imaju autizam ili neki se služe zavađanjem koje inače koriste roditelji kako bi manipulirali s djecom. Dakle, funkcija odnosa je slaba, gotovo nikakva i zato imamo problema sa susretom dviju duša, a to je nešto što se vježba, taj proces unutra -van. Radi se o novom pristupu gdje Jastvo traži taj put, dok stari putovi su nestali, nitko se više ne može osloniti na ono što je bilo prije. Iako će rijetki raditi na ovom principu odnosa, jasno je da će odnosi biti još gori. Primjerice, nove generacije jedva izdrže vije godina odnosa. Ovo je novi put odnosa.
Nikola Žuvela
