Negativni osjećaji dolaze zbog neispunjenih želja. Mogli bi slobodno zaključiti da je potrebno prestati željeti, ali to mijenja program čovjeka jer on živi kao biće kojem uvijek nešto nedostaje, on je biće čežnje.
Želje često ostaju neispunjene jer je osoba u narcisoidnom stanju postojanja, vjeruje da je posebna i da će joj druga strana čarobnim štapićem ispuniti želju koju želi. Zapravo, u najdubljem smislu, želja je često potreba da se netko brine o nama, a ona je neostvariva. Kada prođemo tu emocionalnu prepreku, tada je moguće pristupiti negativnim osjećajima i željama, te ih početi prihvaćati i malo po malo osvještavati. Tada se stvari mijenjaju i dolazi do stvarne transformacije i mogućnosti voljenja.
Često se kroz terapiju na početku čini da su stvari jedno, a onda vidite da je problem negdje drugdje, odnosno u percepciji osobe. Suočavanje sa željama zapravo je suočavanje s percepcijama. Kada pogledamo natalnu kartu, vidimo jake želje. Zato se u indijskoj astrologiji planeti zovu hvatači koji zarobljavaju um koji uvlači želje i percepcije. Stoga su objašnjenja mnogih knjiga koje govore o prevladavanju želja općenita, dok kroz jyotish vidimo pravu opsjednutost uma planetom, točnije planetarnim razdobljem.
Luciji je, primjerice, pitanje djece bilo potpuno nevažno, a ulaskom u razdoblje Mjeseca koji vlada majčinstvom i osjećajima, na savjetovanju počinje pričati o biološkom satu, da je vrijeme da rodi. Ali činjenica je da njen dobro postavljen Mjesec u kući djece skreće njezin um prema toj želji i stalnom razmišljanju o ovoj temi. Kada čitamo neku self help knjigu o željama onda je to općenito viđenje, ali kada promatrate kroz jyotish želje, onda imate dokaze koji mijenjaju percepciju života i razmišljanja o sebi. Zato malo ljudi uči jyotish jer on realno pokazuje što radimo i koliko smo robovi ovih razdoblja. Razumjeti te duboko ukorijenjene sinapse ili utabane staze, te ih spoznajom mijenjati, zadatak je svakog čovjeka. Želje nisu samo jednostavna ljudska potreba, već duboko ukorijenjen način života koji se sastoji od instinktivnih potreba koje život polako transformira i usmjerava čovjeka prema razvijenom biću. On je kompleksan čovjek jer je spoj tijela, nagona i potreba duše. Njegovo tijelo privlači strast i prizemljenost, a dušu ljubav. Alkemijska posuda zapravo spaja te elemente ili planete, a mi kroz život pokušavamo apstrahirati ono primitivno u sebi i izvući ono najbolje i spojiti ga s principom duše.
Primjerice, želju za strašću usmjeravamo i pretvaramo u ljubav, ali kroz dugotrajna razočaranja. Iz njih izvlačimo što je u strasti dobro, a što loše. Tako da smo mi kao ljudi alkemičari koji mijenjamo ovu primitivnu strukturu postojanja i svojim životom postajemo bića koja kroz razumijevanje mijenjaju svoje mišljenje, a onda je naš osjećaj prema stvarnosti puno širi i sposobni smo razumjeti negativne događaje koji stvaraju naše želje.
Nikola Žuvela
