Joga i istočne tehnike imaju moć kontrolirati nesvjesne procese, ali na ovom planetu to uspijeva malobrojnima. Samadhi je za Zapad ništa drugo nego besmisleni san. Zapadnjaka svjesno zanima krajnji cilj, ali duboko u sebi je potpuno usmjeren na vanjsko, on je potpuno prema van i unutrašnjost mu je toliko strana zato je razvio tako moćnu faramaceutsku industriju kojom pokušava začepiti prodor nesvjesnog u sebi samoga. Svjesno će reći, da se bavi duhovnim, ali nesvjesno uopće ne živi taj stav, odnosno Zapadnjak je duboko usmjeren na očuvanje sebičnosti i kao kameleon prihvaća samo ono što misli da će zaštiti njegovu narcisoidnost koju brani mnogim tabletama i obmanama, a ustvari je Zapadnjak  na ovoj planeti jedini virus.

Na Istoku, unutarnji čovjek uvijek je imao čvrsto uporište u unutrašnjosti. Istok doslovno shvaća tezu: Jedan um, Jedinstvo, Neodređenost. Istok kaže: sve je u životu lekcija i sve je jedna svjesnost, odnosno učite svoju lekciju a onda će se ja osloboditi. Ako se zapadni čovjek može riješiti svoje povijesti tj. memorije i svega onoga što je naučio, može shvatiti bit Istoka, ali obično Istok kod Zapadnjaka počinje i završava na joga asanama. Zapadna Sjena je još uvijek kao u srednjovjekovnog kršćanina koji se bori protiv demona a danas je to desnica koja se bori protiv svega što su u dubini oni sami. Ovdje ne idealiziramo Istok, već pokazujemo kako je teško u jednostavnosti Istoka spoznati njegovu dubinu pa ga često samo oponašamo. Bit istočnog puta u biti je iznad polarnosti dobra i zla. Polarnost uma koji samo djeli i zbraja, uspoređuje predstavlja čitavi život Zapada.

Europljanin teži vrlinama, ali uvijek kada teži, stvara svoju Sjenu, pa moralni Europljanin kaže: ja sam vegetarijanac, ili ja sam kršćanin, i jako me smeta što ljudi ne žive religijski. To je SJENA, jer čim je naznačeno uspoređivanje, mi smo u umu, u egu. Čovjek zbog poistovjećivanja s polovima dobra i zla ne zna što je bit istine. Istočne tehnike jesu uplitanje u ono što mi zovemo sudbina, koja nas može pogoditi u samim korijenima postojanja i može u nas pustiti poplave proživljene patnje prošlih života. Simbolički to je prodor dubljih slojeva nesvjesnog o kojem govori na jednostavan način Tibetanska knjiga mrtvih s predgovorom C. G. Junga.  To ne znači da istočne tehnike ne treba vježbati, ali većina koja vježba tehnike smatra da ima male rezultate jer većina gleda što će dobiti za vanjski život, a te tehnike ništa ne daju za svjetovno. Za bolje rezultate potrebno je biti potpuno unutra, potpuno shvatiti da je svaka misao i svaki događaj proizvod koji dolazi iz unutrašnjih dubina našeg bića. To ne znači biti dobar, moralan, već to znači razumjeti taj proces. Biti u praksi je odlično, ali to je put koji više nema nikakve veze s onim što proživljavate vani, vanjsko postaje besmisleno, odnosno ono je samo odraz unutarnjeg.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

nikola@vedski-jyotish.net