Kad je najteže, tada rasteš, kad se osjećaš dobro, tada spavaš, kad misliš da si sretan, tada planiraš, živiš samo u trenutku ovdje i sada.
Um ti govori da si nesretan jer ti nedostaje ljubavi od partnera ili je nemaš, pa misliš da je to stvar okolnosti, ali to nije slučaj. Kad pogledaš partnera, želiš mnogo toga o čemu šutiš, a to je autocenzura koja na kraju uguši vezu. Bilo da su ljudi ekolozi, vegetarijanci, muslimani ili kršćani, svi misle da njihov način života vrijedi više i da se zalažu za bolji svijet. Isto je i u vezama. Mnogi ljudi pokušavaju i misle da zato što se trude, vrijede više, a to je često oružje za ponižavanje drugog partnera kroz moraiziranje, točnije, kritiziranje. Ako se vratimo u sadašnji trenutak, kad si zaljubljen onda osjećaš sadašnjost i um ne živi u prošlosti i budućnosti. Većina veza danas se odvija virtualno, zaljubljenost koja je u umu i stvaraju se neostvarene veze.
Maja i Ivan svako jutro tijekom tjedna vode djecu u vrtić, idu na posao, a vikendom se druže i ponekad idu na izlete, prtiska ih nesavladiva rutina na koju ne zanju odgovor. Koliko je ljudi zbog takvog načina života ušlo u tajne ljubavne odnose. Međutim, ako promatrate, ako živite život, ako probleme vidite kao iscjeljenje sebe, sposobni ste razumjeti proces koji je dublji od svakodnevnog života, poput alkemijskog procesa u kojem alkemičar ne kontrolira kemijske reakcije izravno, on stvara idealne uvjete, odnosno konstantnu toplinu, zatvoren sustav i onda promatra i prilagođava kako Priroda provodi svoju unutarnju transformaciju materije.
Kaže se da današnji svijet živi slobodno, a to je notorna glupost jer živite kako vam govore vaši instinkti i društvo, poput Maje i Ivana. Ako to ne činite, onda sanjate samo ono što društvo želi i frustrirani ste, misleći da vam život nije dao ono što mislite da je vaše. To je sloboda ZAPADA, kupujete nepotrebno da biste ispunili vlastitu prazninu. Živimo u svijetu koji propisuje da ono što se kupuje donosi status i vezu.
Zato zaljubljenost nestaje. Dobivamo ono što odgovara našem načinu razmišljanja, a naše razmišljanje je ono što su naše emocije.
Sve je logično, ali laganje samom sebi da je ljubav stvar sreće pripada onima koji niti ne poznaju emocionalni život. Ako voliš i dijeliš te usmjeravaš svoj život prema ljubavi, kako onda ne možeš dobiti? Međutim, bolje je preformulirati prethodnu rečenicu: Čekam da mi se dogodi ljubav, a kad se ne dogodi, zaključujem da nemam sreće. Dakle, ocean želje bez stvarnog učestvovanja u procesu života. Stvarno suosjećanje je način života koji se sastoji od prihvaćanja izgubljenih dijelova duše koji su bili odbačeni. Život se iščitava u onome što radimo.
Nikola Žuvela
