Važno je naučiti kako prihvatiti informacije koje primate iz vanjskog svijeta u sebe. To je poanta života. Primjerice, većina ljudi misli da je veza stvar sreće, ali ako pročitate puno knjiga i istraživanja o vezama, vaše će se mišljenje promijeniti. Ovisi o vašem osobnom razvoju. Interpretacija stvarnosti je vrlo važna, a način na koji primate informacije ovisi o tome koliko ste radili na vlastitom unutarnjem temelju, kroz sva četiri elementa, intelektualni, emocionalni, moralni i intuitivni, u astrologiji: voda, zemlja, zrak i vatra. Jedan ili dva elementa su nam slabiji, i tu nastaje pogrešno tumačenje stvarnosti ili pojava Sjene. Kroz mnoge analize događaja, vidjeli bi u kojem dijelu stalno padate na ispitu, a zatim godinama radite na njima i tako uspijevate vidjeti svijet na drugačiji način i razumijevanje ljubavi postaje sve inteligentnije.
Slično je i s Velikim Gatsbyjem, jučerašnjim analitičkim člankom te knjige. Ljudi za sada nisu u mogućnosti istraživati, pa će pročitati ovu knjigu ili pogledati film, vidjeti nesretnu priču, ali na dubljoj razini žude za istim scenarijem kao Gatsby jer je scenarij oslobađajući: ne moram ništa raditi u njemu, a najvažnije je sačuvati ego svijest u kojoj je sve sigurno i kontrolirano, čak i ako je negativno, držim se zone udobnosti. Da je Gatsby uspio psihološki poraditi na sebi, knjiga ne bi bila uspješna i malo tko bi je pročitao jer je Zapad izgrađen na tragičnoj ljubavi, ljude ne zanimaju druge vrste ljubavi, dosadni su jer su površni i ne mogu shvatiti dublju poruku veza. Da su ljudi bili zainteresirani za takav sadržaj, onda ne bi govorili o samo 5 posto uspješnih veza koje su rezultat rada, a ne sreće. Složene emocije su preteške za ljude, ali vidjet ćemo zašto.
Ova knjiga bila je popularna jer je govorila o mitu današnjeg vremena i zato su ga tako lako mogli prepoznati, to je njihova najdublja želja ili stupovi civilizacije. Jedan je mit o bogatstvu i uspjehu, mit o zemaljskom raju, a drugi je mit o tragičnoj ljubavi, Zapad živi na tim mitovima. Da je Gatsby počeo čitati Junga, Upanišade, Fausta, da je meditirao, proučavao snove, većina bi zaspala od dosade i takav film bi propao. Također, malo je pisaca koji pišu o alkemijskim sadržajima poput Hermana Hessa, a kod nas Omera Raka.
Čim spomenete riječ projekcija, većini se zatvaraju svi mehanizmi, to je dječji um koji još nije spreman prihvatiti polaritete dobra i zla, prihvaća Edipa ili užitak i tako se rješava straha. To je ono što je danas toliko vidljivo, kako je arhetip smrti odgurnuo ljude od užitka, gdje se pokazuje da je užitak zapravo bijeg od smrti, nema stvarne želje za užitkom.
Danas mnogi pišu o novom dobu, o novim energijama. Shri Yukteshvar to naziva Dvapara yuga. Međutim, još uvijek ne vidim kako ljudi mogu preskočiti sve faze razvoja. Jung je rekao da bi, kako bi postali svjesni svih faza razvoja, bilo potrebno mnogo života. Da pojasnim, ako bi ljudi radili kundalini jogu i recimo bili inicirani u petu kriju (kako se stupnjevi inicijacije povećavaju, osjećaju se jače energije), živčani sustav velike većine ljudi bio bi spržen i završili bi na psihijatrijskom liječenju. Ljudi ne mogu primiti višu energiju u sebe jer se nisu osvijestili, nemaju razvijen složeni sustav prepoznavanja svojih emocija i prihvaćanja informacija, pa žive u obrambenoj stvarnosti u kojoj umjesto odluka imaju autoritet, neuspješnu ljubav, imaju tragične mitove, umjesto razmišljanja imaju razrađene teorije zbog kojih dolaze problemi. To je pojednostavljena stvarnost koja se nakon smrti pretvara u stvarne projekcije koje toliko plaše ljude jer u njima vide zlo i osoba se ponovno vraća u ovaj život kako bi pokušala prihvatiti barem dio te stvarnosti. Kako to izgleda, najbolje opisuje Jung u uvodu Tibetanske knjige mrtvih.
Zato karma postoji, ona je priprema psihofiziologije za prihvaćanje muške i ženske energije, koju ljudi moraju vidjeti i osjetiti dramatično kao u ljubavnim filmovima jer žive projekcije, a ne veze.
Ljudi izbjegavaju snažne tehnike ili duge meditacije jer im se psihofiziologija raspada, što znači da ne mogu primiti ljubav i moraju učiti na tim jednostavnijim razinama razumijevanja, prvenstveno radi svog razvoja, poput koronavirusa, ekonomske krize, bolesti. Zato su Isus ili Buda nešto nezamislivo za današnji svijet. Više su poput mitova, a ljudi ih tako tumače i štuju ih jer ne razumiju kodove nutrine koje ne znaju dešifrirati i vidjeti u sebi kao atmana ili Sebstvo (Budu) u kojem se spajaju energije dobra i zla, muškog i ženskog. Oni su simboli unutarnje transformacije, ali ljudi nisu u stanju pročitati unutarnje procese, pa većina njih to shvaća kroz bajku u kojoj je važno suosjećati, pomagati siromašnima i biti dobar prema drugima. To je izvrsna mantra za većinu, vjernici sada imaju potvrdu kroz koronavirus, Božje znakove i kazne koje sustižu korumpirane kapitaliste koji će u stvarnosti proći bolje od vjernika jer su već izgradili velike bunkere za novac i za sebe.
Vrlo je lako razmišljati u tim dječjim simboličnim slikama jer u njima uvijek imam rezultat, ako ništa ne poduzmem, Bog će me spasiti. Da, ponovnim rođenjem dok ne shvatite da ste osoba, da ne možete biti ničiji, da nikome ne pripadate i da je jedina religija ona u kojoj morate shvatiti DA JESAM, na kraju epiloga.
Zato su iskustva ekonomske krize i koronavirusa lakša za ljude koji nesvjesne sadržaje vide kroz zle projekcije. Čovjek tako zna protiv čega se bori, a unutarnji sadržaj mora vidjeti kao vanjski: kao korumpirane političare, tvrtke, korumpirane odnose ili druge krajnosti, ljude iz Sjene ili očekivanja novih kozmičkih vibracija. Svi imamo svemirske vibracije u sebi, dugotrajnom meditacijom ih unosimo u sebe, ali čovjek više voli Spasitelja, točnije, dijete voli Spasitelja. Stoga su ljudi danas arhetipski zarobljeni u kršćansko-židovskom razmišljanju koje nas upućuje na jedan uzrok ili jednog Spasitelja, a krivac je Sotona, a danas su to ljudi iz Sjene. Dakle, u konceptu mišljenja ljudi uopće ne mogu vidjeti taj jednostavni arhetip razmišljanja. Ne možete vidjeti sjenu u svojim prsima. U sastavu svojih rečenica ne prepoznaju osnovne konture naslijeđenog arhetipskog religijskog mišljenja, što je karakteristika dječjeg uma koji se boji zakoračiti u sebe, stoji mirno i radije projicira. Ako pogledate portale, objave, vidjet ćete ta arhetipska naslijeđena razmišljanja.
Preporučujem film Zaselak u režiji M. Nighta Shayamalana, koji se i u svojim drugim filmovima igra s tim arhetipovima.
Za naše portale, koronavirus je veliki strašni iracionalni neprijatelj, a Vlada je spasitelj ili tata koji nas štiti, a za teoriju zavjere, Vlade su veliki strašni neprijatelji koji su pijuni vlade iz Sjene, a spas leži u razotkrivanju prijevare. To je isti koncept kršćansko-židovskog načina razmišljanja ili Edipovog kompleksa, koji je zaštitni mehanizam ne suočavanja s unutarnjim zahtjevom za promjenom.
Jasno je da bi se kroz mnoge primjere natalnih karata ovo moglo lijepo objasniti i tada vam postaje jasno zašto postoje karma ili arhetipovi. Karma nije isključivo činjenje loših djela, već razina razumijevanja sadašnjeg čovjeka koji uči samo kao malo dijete kada ga se grdi ili još gore tuče jer nema razvijene mehanizme razumijevanja, a onda ni odgovornost da se brine o svijetu i sebi.
Nikola Žuvela
