Kako nas ljubav osvaja u prvom dijelu života? Osjećamo nju ili njega kada uđu u sobu i započnu sve naše projekcije bez da mi išta radimo, i taj osjećaj nas vodi. Ako je uzajamno, živimo u najljepšem stanju koje nikada prije nismo poznavali. Najbolji dijelovi nas oživljavaju kao nikada prije. Tko god je uspio pretvoriti ovaj dio u ljubav, već dovoljno zna o sebi i ljubavi. Međutim, u drugom dijelu života, sve što nas je motiviralo u prvom dijelu života, sada nema tu važnost. Ostaju samo kvalitete ili nekvalitete partnera. Mnogi u prvom dijelu imaju ideju da su puni kvaliteta i mogućnosti voljenja, ali ako dopustimo da nas inicijacija povede u drugi dio života, počinjemo vidjeti kako mnogo toga što smo mislili o sebi nestaje.
Ono što je nekada vrijedilo u vezi, sada ne vrijedi. Hladne činjenice mogu u nama proizvesti snažnu emocionalnost, koja s vremenom od straha i jeze može stvoriti pravo ljudsko biće, koje partner može, a i ne mora voljeti. Kao što je Goethe rekao: “Budi dostojan ljubavi ako želiš biti voljen.” Zaljubljivanje u prvom dijelu života možemo objasniti idealizmom koji se manifestira, kako kaže Victor Hugo: “Čudna je stvar: prvi znak prave ljubavi kod mladića je sramežljivost, a kod djevojaka smjelost.”
Drugi dio života označava: “Sve dok nekoga volimo zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kada ga počnemo voljeti zbog njegovih mana, to je ljubav…” Sasha Guitry
Prvi dio života prati projekcija: “Idealan muž je muškarac o kojem sve žene sanjaju, u stvarnosti ga nijedna od njih nema.” Anna Magnani U prvom dijelu veze očekivanja od života su visoka, idealistička, a u drugom dijelu idealizmi su se ostvarili. Želje koje su bile važne u prvom dijelu života više ne vrijede. U našoj kulturi izgleda da se muškarci odijevaju i ponašaju kao dječaci, a žene kao djevojke, ne mogu prihvatiti vezu drugog dijela života jer ih previše usmjerava prema sebi. Ne mogu se osloniti na obrazloženje prvog dijela života zašto veza ne funkcionira. Biti dječak i djevojčica uklanja teret ulaska u jaz, vidjeti što sam ja u vezi, a što je moj partner. Suočit ćemo se sa starošću u kojoj izgled, hvalisanje, zabave, život bez obveza popraćen sindromom Petra Pana predstavljaju nemogućnost ignoriranja života. Čitava generacija je odrasla u tom djetinjastom stanju i ne pokušavaju shvatiti što godine i sazrijevajuća ljubav znače u vezi, kako mane postaju mjesto ljubavi i prihvaćanja Sjene.
Međutim, kreativnost i romantizam prvog dijela života daju smjernice. Oni su utjelovljenje heroja i princeze, potrebni su da bi dječak postao muškarac, a djevojčica žena. Zašto? Kako objasniti djetetu da se mama i tata ne slažu i da se razdvajaju jer su zapravo djeca i ne žele odrasti. Ne mogu shvatiti da je veza odrastanje i susret sa Sjenom. Upravo nemogućnost življenja izazova junaka koji ubija zmaja ili integrira nesvjesno, kao i princeze koja mora podnijeti usamljenost čekanja junaka kao najveći ženski strah, stvara odrasle ljude. Zato velika većina djece u vrtiću ima policajca koji hvata lopova, oca u predsjedniku, majku u religiji, a umjesto toga žive život bez doživljavanja sebe. Osjećaj u kojem ste u vrtlogu gdje se možete osloniti samo na sebe i voljeti taj dio sebe, plaši većinu ljudi.
Ljubav je aristokratska, dostojanstvena, ne želi živjeti s uskogrudnim ljudima. Daje im strast, koju većina potom pretvara u frustraciju jer njihov narcizam nije zadovoljen, a društvo kao takvo koristi ljubav samo kao red ili status u društvu. Ne bojte se da ona ima višu vrijednost. Ljubav zove: želiš me, a htio bi biti dijete, pa kako ćeš me razumjeti? Ona nije samo poziv. Ona odrasta, a njezino odbacivanje je ovaj totalitarni kaos koji stvaraju nezrela djeca koja dopuštaju da junak i princeza budu netko drugi, a ti surogat roditelji su još gori narcisi, kao i pojava svake Sjene.
Nikola Žuvela
