Nemamo znanje već pretpostavke o svijetu koje nastaju na temelju naših želja, na koje postavljamo pogrešne projekcije i pogrešne zaključke. Kad nešto saznamo, onda SUDIMO, a svaka osuda ne oslobađa već nas guši. Svaki pogled prema srcu budi, a svaki pogled izvan srca vodi nas do sanjanja. Ako zaista želimo nešto promijeniti, onda moramo razumjeti principe suprotnosti.
Kontakt sa Sjenom podrazumijeva susret s vlastitim predrasudama, posebno onima u partnerskom odnosu. Broj razvoda pokazuje koliko je teško prihvatiti predrasude o odnosima. Ne smijemo biti podložni čak ni dobrukoje gpreporučuje religije jer svi oni koji su vodili ratove bili su religiozni, ta ideja nas nije dovela kao civilizaciju na dobro mjesto. Takozvano dobro, kojem smo podložni, gubi svoj etički karakter. Nije da u dobru ima išta loše, već podložnost dobru uzrokuje poslušnost u njoj nema razvoja i spoznaje već stvaranje totalitarizma. Svaki oblik robovanja navici je loš, bez obzira radi li se o narkoticima, alkoholu, drogama ili idealizmu. Moramo se čuvati stava o dobru i zlu kao ekstremnim suprotnostima, odnosno zauzimanje bilo kojeg stava. Kriterij etičkog djelovanja ne može se svesti na jednostavno gledište da dobro ima moć u kojoj je rješenje za sve probleme, dok se iskušenju takozvanog zla može oduprijeti snagom volje. Dobro i zlo nisu samorazumljivi. Svaki od njih izražava sud. Ne možemo biti uvjereni da ćemo uvijek donositi ispravne odluke.
Lako bismo mogli postati žrtvom pogrešne procjene. Kad je riječ o etici, ovo načelo vrijedi samo ako smo donekle nesigurni u vezi s etičkom evaluacijom. Unatoč tome, moramo donositi etičke odluke. Relativnost “dobra” i “zla” sugerira da su te kategorije bezvrijedne ili nepostojeće. Etička prosudba je uvijek prisutna i sa sobom nosi karakteristične psihološke posljedice. Jer etičko vrednovanje uvijek se temelji na jasnim standardima moralne navike koja namjerava ispravno razlikovati dobro od zla. Međutim, ništa nas ne može osloboditi od donošenja etičkih sudova. Rješenje je pokušati što više razmišljati izvan prihvaćenih etičkih shvaćanja, odnosno ne podleći proturječjima. Ne smijemo donositi sudove čak ni na temelju naših želja, već onoga što osjećamo da je ispravno u našim srcima, a ne onoga što nam društvo govori da je ispravno. Na primjer, rad u današnjem modernom sustavu većini ljudi se čini neprirodnim, ali većina donosi sudove na temelju straha i ostaje na poslu kojeg ne voli. I ne samo to, osuđujemo one koji ne žele raditi za druge iako svi znamo da smo se već toliko puta razboljeli zbog rada za druge. Stoga, ako ste već odlučili živjeti prema svojim pravilima, donosite svoje odluke u sebi, a ono će donijeti ispravne odluke. To je put prema ispravnosti, iako će vas društvena etika otrovati, uvijek uključuje poštovanje autoriteta, a oni su obično osinje gnijezdo, društvo se nikada ne može razviti iz autoriteta, već samo iz samopoštovanja svog identiteta, to nam jedino ostaje na odlasku s ovog svijeta.
Nikola Žuvela
nikola@vedski-jyotish.net
