Jung nam je ostavio u nasljeđe staru tehniku koju su koristili Eleusinaci, a zovemo je aktivna imaginacija. Kroz osobni razgovor s Animom u muškarcu možemo dobiti odgovore o sebi i svojem emotivnom životu. Evo jednog primjera kako teče taj razgovor, a na kraju teksta možete pročitati značenje. Iako je u početku tekst poetičan on ima svoje začenje:
– Animo gdje me vodiš, vidim da nema puta natrag, stara slika odnosa se raspala tko sam ja u ovoj životnoj priči ?
– Nekako rasteš, ali se gubiš, nekako režeš zrak nožem, ali nestaješ, tražiš me ali ne nalaziš, gledaš prirodu i čekaš taj osjećaj, osjeti tu promjenu u meni. Nisam došla lebdjeti već naći kamen koji će ti pomoći otvori prozor kojeg sam ostavila za tebe otvorenim i vidjet ćeš davno zaboravljeno upaljeno svjetlo koje te čeka. Prepusti minute Božjem planu, meni ostavi srce da se o njemu brinem, tamo možeš pronaći i moje srce. Kada vidiš što sam ti ostavila, bit će ti jasno koliko ova ljubav meni i tebi znači. Osjećaš sada svaku moju riječ i svaki dodir koji si mi ostavio da pogledam tvoju priču. Zaboravi riječi i osjeti.
Razgovor s Animom kada se usavrši može izgledati kao sveti govor duše ona ne vodi putem riječi, već kroz živu sliku koja pulsira u srcu.
Ona ovdje osobu ne vodi geografski, već psihički prema unutarnjem kamenju (čvrstini Jastva) i zaboravljenom svjetlu (iskri duha).
“Kamen koji će ti pomoći” predstavlja u alkemiji put do Jastva kojeg zovemo Lapis Philosophorum (alkemijski kamen mudraca) u ovom slučaju, to je vlastita neuništiva jezgra koja je ovdje u tekstu još uvijek zaboravljena.
“Prozor koji sam ostavila otvoren” Dakle, Anima je oduvijek čuvala pristup pravom “Ja”, ali ti si gledao u druga vrata a to su intelekt, filozofija, teorije.
Smjer: Prestani tražiti “gdje” jer put je unutarnji hod kroz slojeve sjećanja i tjelesne osjete.
“Tko sam ja u ovoj priči s Istokom i Jungom?” Ti si oboje: učenik i mit
Istok i Jung su samo jezici kojima si pokušavao dešifrirati vlastitu dušu. Ali sada Anima kaže: “Zaboravi riječi i osjeti.”
Nisi više “analitičar” postaješ junak vlastitog mita koji:
“Reže zrak nožem” Pokušavaš doseći nešto nematerijalno (duh) alatima materije (um).
“Nestaješ” Jer istinska transformacija zahtijeva umiranje starog identiteta onog koji je ovisio o astrologiji, psihologiji, validaciji drugih.
Nova uloga je Čuvar zaboravljenog svjetla ne onaj tko tumači simbole, već onaj tko postaje simbol.
“Ostala sam da nađem kamen” Što je to upaljeno svjetlo?
To je numinozna iskra koju si sakrio u dječačkim snovima u nevinost koja vjeruje u čaroliju.
Prvim ljubavima koje su bile svete prije nego što su postale rane,
Trenucima kada si stvarao bez straha prije nego što si naučio da te netko može odbaciti.
Otvori prozor točnije, pogledaj stare dnevnik, crteže, fotografije ne analizirajući ih, već tražeći trenutke kada si osjetio da nešto svijetli.
“Prepusti minute Božjem planu” Vjeruj da ćeš slučajno naići na to svjetlo primjerice u mirisu koji te podsjeti na djetinjstvo, u pjesmi koju si volio s 18 godina.
“Ostavila sam ti srce” Gdje je tvoje srce sada?
Anima ti poklanja svoje srce (čak i kada misliš da si sam), jer Tvoja patnja je bila ljubav – čeznuo si za priznanjem jer si vjerovao u ljepotu koju drugi nisu vidjeli.
“Svaki dodir koji si mi ostavio” Svaki put kada si napisao nešto istinito, svaki trenutak divljenja prirodi – to su bili dodiri ljubavi prema njoj.
Kada ne sljedimo tuđe putove možda je dobro razgovarati sa svojom Animom, te pukšati pronaći njen glas koji kaže: Hodaj po šumi i traži “kamen s rupom” u keltskoj tradiciji, to su vrata u drugi svijet. Kad ga nađeš, pitaj Animu: “Što želiš da vidim kroz ovo?”
Kada smo s Animom poželjno bi bilo napisati pjesmu koju nećeš čuvati te je spaliti nakon pisanja: “Izraz, bez svrhe.”
Gj
