Zašto volimo nekoga tko nas je povrijedio, prevario, ostavio ili nekoga tko nam nije uzvratio ljubav?
Melita je nazvala svog bivšeg dečka Danijela. Znala je da još uvijek ima slabu točku i da se još uvijek koprcao u svojoj tami opsjednut Sjenom Anime koju je Melita utjelovila. Ona je bila nositelj njegove inferiornosti, a njegov iznenadni uspjeh bila je Melitina Sjena, koja je promijenila njezino mišljenje o njemu. Daniel je često razmišljao o izreci: “Ti si rob svoje duše i njenih želja.” Izjedala je njegovu Sjenu Anime, a njegovi roditelji bili su utjelovljenje Melite. Daniel je vodio male noćne razgovore sa svojom Animom kroz tehniku iz Jungove psihoterapije, preuzetu iz starogrčkih kultova u kojima su posvećenici razgovarali s bogovima:
– Što me mučiš i posjećuješ, što ovo predstavlja, zašto si vratila Melitu? – pitao je Daniel svoju Animu.
– Tvoje namjere su čiste, ali tvoja duša čezne za materijom, za zemljom.
– Što onda želim postići u materiji?
-Dolaziš s visoka, s Olimpa, a Anima ne voli imena i statuse.
– Dakle, Melita je Olimp?
– Tako je. Ona je Olimpijsko zlato koje želi zasjati svijetom da izbriše ovaj unutarnji put u zemlju. Učim neznalice, dajem im prekide veza, luda stanja, uvjetovanja jer ne žele sa mnom dijeliti svetost života, ne žele slaviti sam život.
– Kako to mogu proslaviti?
– Zapali svijeću svaki dan na mom oltaru smrti. Ona te može naučiti tvojim pravim namjerama.
Zašto postoji žena u dionizijskom kultu? Zašto je ona napustila Vječnu ženu? – upita Danijel.
– Tužna sam jer su nju prije mnogo stoljeća učinili nesretnom. Htjela je ponovno proživjeti ljutnju, povrijeđenost, napuštenost. S druge strane, zašto muškarac ne potiče u njoj ljubav već isključivo seksualnost? Nije li to muška Sjena?
– Muškarac misli da je svjetlost i prvednost, žena je odraz ili Sjena, ona prikazuje muškarca koji je dijete te je i ona dijete. Ne zanima ga mišljenje kao dio njegovog logosa. Tako su oboje potonuli na dno oceana.
Gdje je rješenje, Animo?
– Utopili su se u projekcije dolje, uživali u mraku i mrak im se vratio. Nigredo, nigredo, spaljena zemlja. Feniks je stvorenje koje odražava muškost, žena je Artemida kojoj je potrebna hrabrost.
– Pretpostavljam da hoćeš reći da se muškarac mora vratiti idealizmu i borbi za svjetlo na najjednostavniji način, a da žena mora probuditi Artemidinu pravdu, a ne dionizijsku destrukciju gdje je izgubila ženstvenost.
-Ženstvenost je nestala, u Meliti si prepoznao ženu koja je danas najpopularnija, koja utjelovljuje današnji način života. To je Tvoja Sjena ili želja da te društvo prihvati jer utjelovljuje tvojeg oca koji te je odbacio. Vidiš u njoj projekciju sebe koju želiš spasiti, tj. uvjerenje da će ti ona donijeti prihvaćanje.
-Jesam li onda htio odbaciti tamnu stranu žene?
– Sjećaš se kad si me sanjao kao vješticu tijekom prekida?
– Sjećam se, ali zašto se vraćamo onima koji su nas povrijedili?
– Oni su utjelovljenje lažne vjere u Spasitelja, mitsko zaboravljanje tvoje povrijeđenosti. Ljudi koji su bliži ljubavi ne dijele je na ulici jer se ona ne nalazi na očekivanim mjestima, a većina ne želi pravu ljubav. Ja sam Anima, otvorena ljubav, ali nisam otvorena za one koji ne razumiju, za njih sam zla vještica jer bolje je da ih otjeram zlom kad me žele lagati i govoriti da me vole. Pogledaj ponovno vlastite motive za ljubav i vidjet ćeš da te ona još ne zanima.
Anima je ušutjela, njezin govor Danijelu je ponovno postao putokaz kojem se mora vratiti kako bi se izliječio od ovisničkih veza u kojima ljubav ne stanuje. Život u kulturi samokažnjavanja koja slavi emocionalno kažnjavanje je pravilo koje uništava ono vrijedno u duši. Mnogo je koraka do osamostaljivanja i napuštanja spomenutog ponašanja, razočarenja su tihi ubojica budućih odnosa.
Nikola Žuvela
