Izraz puer aeternus je latinski izraz za “vječnog dječaka”. Ova se tema pojavljuje u modernim klasicima kao Petar Pan i slika Doriana Graya. U Jungovoj psihoterapiji izraz “puer” se koristi za opisivanje čovjeka koji je ostao na adolescentskoj razini bivstovanja. Takav čovjek često ovisi o majci. Izraz “puella” koristi se za ženu, iako se odnosi i na ženu s puer animusom – očevu kćer. Puer/puella sindrom nije problem u djetinjstvu jer osoba još ne mora prihvatiti odrastanje, dakle, manifestira se u vezama i na poslu. Ovaj sindrom je najveći problem Zapada jer je većina ljudi nezrela u odnosima i pokazuje ozbiljne simptome ovog sindroma.
Tipično puer ponašanje vidimo u želji da ostanemo zauvijek mladi, što je obilježje naše civilizacije.
Tipično ponašanje puer/puella je da se žele dobro zabaviti. Radost koju žena može osjetiti uz ovog muškarca je povratak u svijet djece. Puno zabave, pića, užitaka i ludorija. Ne dolaze kući na vrijeme, neće se ni ispričati za takvo ponašanje, ne pomažu u kućanskim poslovima ili plaćanju računa ne žele se truditi jer ne žele biti zarobljeni uspjehom, ne žele raditi na vezi jer nema zabave. Na kraju ženu pretvore u svoju majku, a žena glumi spasiteljicu i time se štiti od ozbiljne veze.
Žene koje padaju na puere i same su puele.
Tipični puer izbjegava odgovornost za svoje postupke i posebno je ranjiv na svoje instinktivne nagone. On je sklon činiti ono s čime se “osjeća dobro”. Međutim, on je toliko otuđen od sebe da osjeća da je ono što čini ispravno, sljedeće minute osjeća da ono što radi nije u redu.
Puer/puella općenito se teško nose s obvezama. Vole držati svoje mogućnosti otvorenima i ne podnose vezanost u vezama. Ponašaju se spontano, ne razmišljajući o posljedicama. Puer mora žrtvovati ovu šarmantnu kvalitetu, ali ono što žrtvuje postaje dio njegove Sjene. Nakon toga dolazi faza u kojoj ono svjesno asimilira izgubljene puer karakteristike.
Još jedan simptom puer psihologije je osjećaj da ste posebni, da imate jedinstvenu sudbinu. Kada se tako osjećate, teško je skupiti energiju da zaradite za život.
Puers i puelles žive nestvarnim životom na kredit, baš kao i naša civilizacija koja se zaduživala kod banaka i od prirode koju je u potpunosti iskorištavala. Glavna rečenica je “možda”: “Možda ću učiniti ovo … možda ću učiniti ono…” Planovi za budućnost ne postoje, pa često koriste zen u kojem govore kako bi živjeli sada, da budućnost ne postoji u mašti onoga što će biti, što bi moglo biti, dok se ne poduzmu odlučne mjere da se to promijeni ovdje i sada.
Privremeni život je neka vrsta zatvora za puer/puella, nesvjesne veze, bezgranična neodgovornost djeteta. Zato su snovi puer i puella puni zatvorskih slika, rešetke, zamke, ropstvo, oni doživljavaju stvarni život kao zatvor, ali su nemoćni da donesu odluku za odgovornost.
Puera vide svako ograničenje kao nepodnošljivo. Ako se ne donose odluke i ne radi na kreativnosti, puer/puella ostaju zaglavljeni u životu. Puerov mitološki pandan je grčki bog Dioniz, čije su pomahnitale sljedbenice – puella acolytes, tako reći, komadale muškarce. Puera treba simbole Saturna ili Sjene, tj. disciplina i simbol boga Apolona: miran, racionalan, odgovoran. To je rješenje prema kojem ovaj arhetip treba ići, odnosno pojedinci koji prihvaćaju ograničenost i racionalnost kao protutežu, mogu ovu opsesiju dovesti do odrasle dobi.
Nikola Žuvela
